Stjepan Hauser i Luka Sulić toliko su svojim uspjehom okupirali hrvatski medijski prostor da, zapravo, nikakav uvod nije potrebno pisati. Možda samo valja naglasiti da su u pitanju dva iznimno talentirana glazbenika koji su se kalili na bjelosvjetskim pozornicama s violončelima u svojim rukama, dajući svakim svojim novim nastupom do znanja da su s razlogom na samom vrhu najtraženijih violončelista u svijetu klasične glazbe. Međutim, kako se klasična glazba u današnjem medijskom prostoru tretira kao nužno zlo ili nešto za nekoga tko voli i tko nije medijski atraktivan, tako ni njih dvojica nisu dobili svoju pravu priliku. Sve do ideje o obradama.

Nakon što su obradili hit Michaela Jacksona 'Smooth Criminal' i snimili spot za isti, te ga stavili na YouTube, svijet je jednostavno poludio za njima. Da bude odmah jasno, ne toliko što su se dosjetili da obrade Jacksona na violončelima, već zato što su to doista napravili vrhunski. Odlično napravljeni aranžmani za dva čela i sirova strast izvedbe bili su dovoljni da se probude već umorni diskografi u potrazi za nekim novim glazbenim čudom. Sony Music reagirao je prvi, da bi se ubrzo uključio i Elton John i pozvao ih na svoju turneju.

No, nije to sve slučajno uzme li se u obzor da njih dvojica imaju svoje agente na svim kontinentima i da je cijela akcija pomno isplanirana. Uostalom, album je vani, iako su tek krenuli na turneju, a 'Smooth Criminal' relativno nedavno osvanuo na YouTubeu. Uglavnom, plan je ostvaren i album je vani. Iako, zapravo, nisu ponudili ništa novo (Apocalyptica je još 1996. na četiri čela zasvirala Metallicu) Hauser i Sulić samo su nastavili svojevrsni eksploatacijski put komercijalne diskografije (Maksim Mrvica, Vanessa Mae itd.) koja je nanjušila novi izvor novca.

Na svu sreću, njihov je talent i vještina ipak lagano nadvisila tu eksploatacijsku ideju, te je cjelokupni dojam sasvim pristojan, kao uostalom i pomalo neočekivani izbor pjesama koje su prilagodili violončelima. Tako su se nakon Michaela Jacksona, na njihovu repertoaru kao drugi singl pojavili Guns'n'Roses sa svojim hitom 'Welecome to the jungle'. Da su skloni žešćem rocku, dokazali su ostatkom izbora obrada koji sadrži pjesme Nirvane 'Smells Like Teen Spirit', U2 'Where The Streets Have No Name' i 'With Or Without You', Muse 'The Resistance', Trent Reznorove 'Hurt', teme iz filma 'Pulp Fiction' 'Misirlou' itd. Jednako su im dobro sjele i laganice poput Stingove 'Fragile' ili još jedne Jacksonove 'Human Nature'.

Valja naglasiti da je veće zadovoljstvo čuti jednu pjesmu u njihovoj obradi i diviti se kompleksnim aranžmanima, strastvenoj izvedbi i prikladnoj ideji realizacije negoli slušati cijeli album koji djelomično zatamnjuje sve nabrojano. Kako god, Hauser i Sulić dva su vrhunska violončelista koji zaslužuju svu dobivenu medijsku pozornost i koja će im, po svemu sudeći, napokon omogućiti da postanu stvarne zvijezde violončela koji uskoro neće morati svirati medijski atraktivne hitove, već će daleko lakše dogovarati angažmane sa simfonijskim orkestrima i puniti koncertne dvorane izvodeći neke od skladbi velikih autora klasične glazbe. Da, ovo je ipak lagano prostituiranje, ma koliko god dobro bilo.

Ocjena: 9/10
Izdavač: Sony Music/Menart