Kroz pomalo već zaboravljenu emotivnu moć glazbe koja zna i može dotaknuti ono nešto iznutra, Davor Matošević, 29-godišnji Tuzlak, sa svoje prve četiri pjesme objavljene na EP-u za Croatiju Records već na prvo slušanje ostavlja snažan dojam. Kao što Nina Romić na svom prvijencu spušta na zemlju svojom depresijom nježno ispisujući stanje stvari kroz osobni jad, tako Davor svojom gitarom i pjesmama nudi zaboravljeni optimizam pjevajući o nekim životnim momentima i zaboravljenim ljudskim vrijednostima s puno više svjetla. Istovremeno iskren i nježan, Davor doista zvuči uvjerljivo i pitko sjajno preplićući svoj glas sa zvukom gitare.

Nažalost, kao i većina koja je, poput njega, odrastala u glazbi i uz nju (član nekoliko bendova, pjevao u par zborova, svirao u tamburaškom orkestru, otac je vlasnik i pokretač glazbenog portala Barikada.com…), s naglaskom na neizbježan utjecaj izvođača engleskog govornog područja, Davor sve pjesme izvodi na engleskom jeziku. Iako to u njegovom slučaju doista zvuči sjajno i dovoljno dobro da parira kolegama sa svjetske scene, Davor bi ipak trebao zapjevati i na materinjem jeziku te prvo osvojiti domaću publiku, ma koliko je engleski udomaćen i kod nas.

Matošević je bez sumnje talentirani singer songwriter odnosno kantautor kojem samo treba dati prostora i pravo je i ugodno iznenađenje što je taj prostor dala Croatia Records. Sada je na njemu da što češće nastupa gdje god se ukaže prilika i pokaže se što većem broju ljudi koji će bez sumnje prepoznati njegovu neskrivenu kvalitetu. Onu zaboravljenu iskrenu čistoću glazbene umjetnosti bez sponzora i komercijalnog blještavila kroz koje prvo isplivaju oni najglasniji s najtvrđim laktovima, a ne oni koji svojim talentom to prije svih ostalih zaslužuju.

Ocjena: 8/10
Izdavač: Croatia Records