GIRL TALK - All Day

Cijeli dan, ali i cijelu noć, vremenski je period uporabe mash up principa spajanja sampleova tuđih stvari u novu remix cjelinu.

Zgodno se reflektirao imenom albuma na upotrebnu vrijednost istog. To kako se Gregg Michael Gillis aka Girl Talk već godinama poigrava tuđim originalima, miksajući svoje diskofilstvo raznim stilovima glazbe, uglavnom je davalo zanimljive rezultate onima koji ne smatraju svetogrđem takav pristup 'svetom indie, rock, evergrin pismu'. O njegovom je pristupu glazbi snimljen interesantan dokumentarac 'RIP: A Remix Manifesto' Bretta Gaynora, u kojem se s profesionalnih, moralnih, etičkih primjera pokušava opravdati činjenica uzimanja, komadanja, trančiranja tuđeg, stavljanja istog u novi kontekst, izlaženja iz situacije visoko uzdignutim rukama u smjeru V.

I dok su prva dva albuma, 'Secret Diary' i 'Unstoppable', trasirala put k ljudima te skretala pozornost na rabotu momka koju će jedni doživjeti prljavom, drugi inovativno zaigranom, sljedeća dva produkcijska sazrijevanja, 'Night Ripper' i 'Feed The Animals', cementirala su status čovjeka koji se igra. U tom kontekstu 'All Day' bi moglo biti i završno poglavlje takvom pristupu glazbi jer se model dokida, ponavlja, nemilice troši uzbudljivost. Premda se po izboru smiskanih komadića glazbe ovaj album doima vrhuncem. S obzirom na pristup zidanju materije, pjesme nemaju refrene, već im se dinamika mora postizati izborničkim, drugačijim 'skladateljskim' pristupom, koji Gregg postiže dizanjem tempa upotrebom izabranih partitura. Dobrim dijelom albuma ne slama se ni plesna ni slušateljska logika, no koncentrirate li se na prepoznavanje pjesama, kreativni kaos može povremeno zvučati bućkurišastim. Vodeći obrasci variraju od hip hopa i r'n'b-a do rock klasike te indie glazbe.

U sedamdesetak minuta, ne bosanskog, nego globalnog glazbenog lonca radi se o 5,5 do 6,5-minutnim partiturama esencijalne remix 'opere' unutar kojih će se Gregg raspištoljiti spajajući na vrlo simpatičan i zabavan način klasike glazbenih žanrova s pjesmama umetnutim radi održavanja ritma. Ali ako ste ikad dosad sumnjali što se može uraditi s bas linijama, akordima ili riff komadima Fugazija, RATM-a, Iggyja Popa i Radioheada, na koje pucate vokale Ol Dirty Bastarda, Missy Elliot, Beastie Boysa, Rihanne, ne štedeći ni recentnije hit pojave s bilo koje strane indie glazbe MGMT pored pop masovke Lady Gage - 'All Day' je savršen pamflet za recikliranje dosadašnjih postulata plesne, elektro i pop-rock glazbe.

Ovo je ona bolja varijanta razvoja ćopavanja glazbe 21. stoljeća uzimanjem uzoraka zatečenih stoljeće ranije. Retro futurizam. Viva cliché.