Rat, burek i ćevapi odavno više nisu jedina stvar koja ljudima padne na pamet pri spomenu Sarajeva – Sarajevo Film Festival se kroz zadnje desetljeće i pol uspio izboriti za status jednog od prestižnijih u moru filmskih festivala koji gotovo svakodnevno niču u regiji i svijetu, kao mješavina korova i lijepog cvijeća, eksploatacijskog sisanja državnih blagajni i iskrene ljubavi prema zanatu, biznisu i celuloidnoj zabavi. Naravno, brend Sarajeva, koji je grad stekao još devedesetih nesretnim okolnostima preko CNN-a i sličnih trubadura tada gotovo primarno zaduženih za prekooceansko prebacivanje informacija, pretvorio ga je u neku vrstu egzotične atrakcije koju mnogi žele vidjeti s mješavinom znatiželje i osjećaja obaveze.

Šteta što nešto slično nismo uspjeli napraviti i mi s Vukovarom, ali Sarajevo danas, u mirnim vremenima, živi kao prijestolnica festivalske ponude ovih prostora, kombiniranjem VFF-u slične 'podunavsko-istočnoeuropske' ponude s Hollywoodom i europsko-azijskim arthouseom, postavši tako nekom vrstom balkanskog Cannesa. Prisjetimo se samo, u tek nekoliko prethodnih godina ovaj je festival ugostio Darrena Aronofskog, Michaela Moorea, Jia Zhang-Kea...

A ove godine? Stižu Morgan Freeman ('Invictus' u kojem glumi Nelsona Mandelu), Gemma Jones ('Upoznat ćeš visokog crnog stranca'), Gaspar Noe ('Uđi u prazninu'), Christi Piu (predsjednik žirija natjecateljskog programa dugometražnog filma, ima i novi uradak 'Aurora') i mnogi, mnogi drugi, manje ili više poznati i manje ili više talentirani redatelji, glumci, producenti...

U glavnoj dugometražnoj konkurenciji, zahvaljujući izboru selektorice Elme Tataragić, natječu se manje-više filmovi široj publici ne toliko strašno poznatih autora, od BiH redatelja Jasmina Durakovića ('Sevdah za Karima') i Nedžada Begovića ('Jasmina'), preko autora iz Srbije (Nikola Ležaić, 'Tilva Roš') i Turske (Durul Taylan, 'Vavien'), do imena i naslova iz Mađarske, Austrije i Rumunjske. Priče o rudniku i mladim skejterima, ratnim izbjeglicama i sukobima u poslijeratnom kaosu...

Iako u glavnoj konkurenciji nema hrvatskih redatelja, čak ih je troje u selekciji kratkih filmova (Zvonimir Jurić, Sonja Tarokić i Marko Meštrović), a čitava vojska autora brani naše boje u dokumentarnom programu: Robert Tomić Zuber projektom 'Mila traži Senidu', nastalim regionalnom suradnjom svih zemalja našeg susjedstva; rezultat je još jedna priča o izbjegličkoj sudbini ratnog kaosa devedesetih. Tu su 'Poplava' Gorana Devića (poplave u Lici), 'Ciklusi' Vladimira Gojuna (život s malignim tumorom) i 'Zajedno' Nenada Puhovskog (ljubav i međuljudski odnosi). Oni se natječu protiv naslova kao što su rumunjski 'Kapitalizam – naša poboljšana formula', grčki 'Dvanaest susjeda', makedonske 'Švelje'... Hrvatska redateljica Dana Budisavljević na čelu je tima koji odlučuje o pobjedniku.

Ovogodišnji, 16. SFF otvara 'Cirkus Columbija', novi film oskarovca Danisa Tanovića, adaptacija romana našeg novinara i pisca Ivice Đikića, romantična saga o Hercegovini, komunizmu i nadolazećem ratu, a u ostalim programima, kao što su 'U fokusu', 'Open Air', 'Panorama', 'Novi tokovi', 'Posvećeno'..., imat ćete priliku vidjeti sve u rasponu od filmografije kontroverznog francuskog redatelja Brune Dumonta do novih filmova oskarovaca Juana Josea Campanelle ('Tajna u njihovim očima') i Romana Polanskog ('Pisac iz sjene').

U svakom slučaju, dovoljno razloga za navratiti ako ste u prolazu. Pa čak i ako niste.