'Mala, to je dobro!', ushićen je bio Damir Urban prije dvije godine, kad je na večeri kod svog obiteljskog prijatelja, glumca Rade Šerbedžije čuo njegovu najmlađu kćer Milicu kako prebire po žicama gitare i pjeva svoju baladu. Sramežljiva mlada kantautorica oduševila je riječkog glazbenika toliko da ju je pozvao ove godine da zapjeva i zasvira na njegovom velikom zagrebačkom koncertu 21. veljače u Domu sportova. Bit će to prvi Miličin nastup pred tako velikom publikom.

Za sve je dijelom kriv i tata Rade koji je, shvativši koliki se glazbeni talent krije u obitelji Šerbedžija, pozvao kćer da zapjeva i na njegovim koncertima. 'Jedva me natjerao na to, a bio je jako uporan. Inače, moj prvi nastup bio je ispred rakijarnice na Trgu bana Jelačića pred Silvestrovo prije četiri godine. Nastupala sam prije nekoliko ljeta i na West Herzegowina festu. Kao gost na tatinim koncertima sviram i pjevam svoje pjesme', otkriva 18-godišnja Milica.

Glazba je, kaže, u domu obitelji Šerbedžija bila dio svakodnevice. Uvijek se sviralo i pjevalo.

'Od rođenja me okružuju razne umjetnosti: gluma, ples, likovna umjetnost, ponajviše glazba. Stalno smo pjevali i svirali. U našu kuću su dolazili Miroslav Tadić, Vlatko Stefanovski, Nigel Osborne, Kemal Monteno, Saša Lošić, Zlaja iz Crvene jabuke… bilo je veselo.' Da priča bude još zanimljivija, Milica je sama naučila svirati gitaru prije pet godina.

'Nikad nisam imala instruktora, a znam svirati samo toliko koliko mi treba za pisanje pjesama i praćenje svog vokala. Također sviram violončelo, klavir i ukulele. Pjevam i pratim sebe s gitarom, a pjesme su mi dosta melankolične, spore ili, najbolje rečeno, tužne. Pišem kad sam u nekoj teškoj situaciji, kad ne mogu prestati razmišljati o nečemu što me muči. I to me muči sve dok ne napišem pjesmu. Nije da se riješim problema, ali uvijek se osjećam puno bolje. Koje glazbenike cijenim? Boba Dylana, Lauryn Hill, Outkast, Erykah Badu', otkrila nam je 18-godišnja Radina kći.

Zahvaljujući tatinim filmskim angažmanima, Mimi, kako je od milja zovu u obitelji, proputovala je svijet. Rođena je u Londonu, odrasla u Los Angelesu, a prije četiri godine doselila se u Rijeku, u kojoj danas završava Školu primijenjenih umjetnosti, smjer grafički dizajn. Voljela je život u Kaliforniji, no tata Rade imao je druge planove za budućnost svojih kćeri.

'Voljela sam jako Los Angeles - ondje imam puno prijatelja, ondje sam odrasla. A onda je tata jednog dana jednostavno rekao: 'E, nećete mi vi biti Amerikanke' i doveo nas u Hrvatsku. Najprije nam je to bio šok, ali sada mi je jako drago da smo se preselili u Hrvatsku i da sam tu krenula u srednju školu. Volim more, sjediti u krugu na plaži ispred škole s nekoliko najboljih prijatelja, volim ljeta na Brijunima i mir koji mi Rijeka pruža', iskrena je Milica. Na pitanje kako bi opisala odrastanje u umjetničkoj obitelji Šerbedžija-Udovički, priznaje da u njihovom domu baš nikad nije dosadno. Kuća je uvijek bila puna ljudi, a ljubavi i razumijevanja roditelja uvijek je imala. I kad je to najmanje očekivala.

'Svatko od nas ima svoj talent - neki glume, neki su režiseri, odvjetnici, balerine, profesori, a svi vole ono što rade i rade to s ljubavi. Zbog toga sam ponosna na svoju obitelj i to me inspirira.'

A tata Rade? 'Najdivniji je na svijetu!', odlučno će Milica. Najvažnije mu je, kaže, to da je dobra i poštena te da se bavi onim što je veseli. Zabrane i strogost nisu njegov, kao ni stil mame Lenke.

'I mama i tata uvijek su meni i sestrama davali puno slobode. Baš zbog toga ih ne smijemo razočarati', smatra Milica, dodajući da i sa svoje tri sestre ima odličan odnos. Kad bih ih jednom riječju trebala opisati, to bi bilo ovako: Nina je genijalna, Vanja je najljepša, a Lucija božanstvena!'