Carlos Reygadas meksički je odmetnuti odvjetnik i samouki filmaš poznat po svom specifičnom stilu. Zbog nekonvencionalnog pristupa naraciji, eksplicitnih prizora seksa i nasilja često ga se naziva kontroverznim. Njegova dugometražna ostvarenja prikazivana su i nagrađivana u Cannesu, a najviše pažnje privukao je filmovima 'Japan' (2002) i 'Tiho svjetlo' (2007). 'Poslije tame svjetlo' premijerno je prikazan na prošlogodišnjem Cannesu, gdje ga je publika izviždala, a žiri nagradio za režiju.

Riječ je o filmu nelinearne naracije. Osnovna priča o svakodnevici jedne urbane obitelji nastanjene u meksičkom selu (u kući Carlosa Reygadasa) ispresijeca se nizom nepovezanih prizora i scena snimljenih u Belgiji i Engleskoj, gdje je redatelj živio i školovao se. Svoj složeni poluautobiografski puzzle Reygadas je dodatno oplemenio elementima magijskog realizma (kompjutorski animirani lik nečastivog koji usred noći iskrsava u kući i telefonira). Dok oduševljena strana vidi utjecaje slavnih filmaša Tarkovskoga Dreyera i Mekasa hvaleći 'vizualno očaravajuću arheologiju psihe' (LA Times), oni manje oduševljeni ne vide mnogo, poput Xana Brooksa (Guardian), koji o 'Poslije tame svjetlo' piše kao o 'ohlađenom jungovskom gulašu'. Ono oko čega se pak svi slažu jest da je riječ o vrhu filmske fotografije u kojem su se na najbolji mogući način, u igri svjetlosnih kontrasta, impresionističkih vizuala i inovativnih tehnika snimanja, ukrstili geniji Reygadasa i direktora fotografije Alexisa Zabe. Remek-djelo ili gulaš, provjerite sami u četvrtak, 26. rujna u 23 sata u Kinu SC. Projekcija filma na Festivalu 25 FPS ujedno je i hrvatska premijera.

Sergeja Paradžanova, autora filma 'Boja nara' (1968), Jean-Luc Godard nazvao je vrhovnim svećenikom filmskoga hrama u kojemu caruju slike, svjetlo i zbilja. Njegov je opus jedinstven, a filmovi začudni i beskompromisni, što je Paradžanova redovito dovodilo u sukob sa sovjetskim vlastima, koje su ga optuživale za brojne bizarne zločine, od silovanja KGB-ova oficira do šverca i poticanja na samoubojstvo. Dok se svjetska umjetnička elita prošlog stoljeća, od Godarda Truffauta i Fellinija do Yvesaa Saint Laurenta, divila njegovim djelima, Paradžanov je velik dio života proveo u zatvorima i gulazima. Njegovi su najpoznatiji filmovi 'Sjene zaboravljenih predaka' (1964), 'Boja nara' (1968), 'Legenda o Suramskoj tvrđavi' (1984), 'Ašik Kerib' (1988), u kojima boja, koreografija, kostimografija i scenografija sudjeluju u složenoj reinterpretaciji lokalne kulture i njezina vizualnog, glazbenog i mitološkog naslijeđa.

Film koji se prikazuje u programu 'Kino 23', 'Boja nara', biografija je armenskog trubadura Sajat-Nove koja otkriva pjesnikov život vizualno i poetično. Film se predstavlja u obliku statičnih slika i prikazuje pjesnikovo sazrijevanje, otkrivanje žena, zaljubljivanje, odlazak u samostan i smrt. Sofiko Chiaureli, Paradžanovljeva inspiracija i muza, igra u ovom filmu šest muških i ženskih uloga. Jedno od najvećih remek-djela 20. stoljeća pogledajte u nedjelju, 29. rujna u 23 sata u Kinu SC.

Deveto izdanje 25 FPS-a održat će se od 26. do 29. rujna u prostorima Studentskog centra u Zagrebu te 30. rujna i 1. listopadau riječkomArt-kinu Croatia. Tijekom četiri zagrebačka festivalska dana pokazat će se suvremena i historijska eksperimentalna i avangardna filmska produkcija, i to u sedam natjecateljskih i nizu popratnih programa. Riječkoj publici festival će se predstaviti izborom filmova iz natjecateljskog i popratnih programa s ovogodišnjeg festivala. Nagrađene filmove zagrebačka će publika moći pogledati 5. listopada u kinu Tuškanac. Na festivalu će biti prikazano ukupno 55 filmova te četiri audio-vizualna performansa. Ulaz na sva festivalska događanja je besplatan.