'PARQUE VIA', ZFF

Izolacija kao bijeg u život

21.10.2009 u 16:51

Bionic
Reading

Film 'Parque via' strahovito nervira ili pak oduševljava sporim ritmom i izostankom bilo kakve akcije, a 'Bingo' je tek solidan film koji ne donosi nikakve bitne novine u obradi teme ilegalaca

'Parque via

Beto (Nolberto Coria) živi izuzetno sporim i dosadnim životom zatvorenim u četiri zida lijepe i pomalo ostarjele vile. On je već 30 godina čuvar te kuće u potpunosti posvećen svojoj dužnosti, što znači da osim pokojeg slučajnog prelaska praga trideset godina nije izašao izvan dvorišne ograde.

Vanjski život Beto prima putem televizijskog prijamnika te gazdarice kuće i 'svoje' prostitutke koje ga posjećuju jednom tjedno u zadano vrijeme. I bez obzira na svojevrsno preživljavanje, a ne življenje, Beto je – sretan. Njegov izraz lica odaje smireno zadovoljstvo, svejedno jede li dinju, pere kadu ili drijema uz zastrašujuće vijesti na televiziji.

Kako bismo što bolje shvatili Betovo sporo i ukalupljeno bivanje, redatelj Enrique Rivero vodi nas kroz film neopisivo sporim ritmom s dugim i ponavljanim kadrovima tuširanja, pranja zubi, gledanja televizije… što je dio gledatelja 'prokomentirao' prebrzim odlaskom iz kina. Kako film protječe, tako se i gledatelj (onaj debljih živaca) uljuljkava u sporosti i sigurnosti tih četiriju zidova bez akcije. I taman kad se u potpunosti prepustio izostanku događaja, vila biva prodana, a Beto ostaje bez utvrde koja (mu) život znači.

Čudni Beto, kako je sam sebe okarakterizirao, napravit će sve u suzdržanoj i naizgled pasivnoj akciji kako bi se dokopao svoje zatvorene slobode i sve će začuditi svojom okrutnom lucidnošću.

Film 'Parque via' strahovito nervira ili pak oduševljava sporim ritmom i izostankom bilo kakve akcije. Redatelj kroz nekoliko poteza i scena odlično ocrtava čvrstu šablonu Betovog života i osjećaj slobode i zadovoljstva unutar strogo određenog prostora života. Također, ostavlja otvorenim pitanje jesu li četiri zida vile Betov bijeg od života ili bijeg u život.

'Bingo'

Kratki film Timura Ismailova problematizira čestu temu ilegalnih useljenika. Tek, ovdje su junaci bivše države SSSR-a zamijenili Nizozemskom kao svojom odabranom zemljom. I dočekalo ih je, kao i drugdje, rubno preživljavanje. Nizanje vječno istih dana u kojima za sitne pare ruše oronule zgrade u nadi da će izgraditi vlastite živote. Jedini bijeg im je u turobne prošlosti i sanjarski svjetlije budućnosti.

Dani protječu uz pokoji prišparani euro do prvog pogrešnog koraka, bila to ozljeda na radu ili trenutna nervoza. U istom trenu nestaje svijetlih budućnosti i ostaje tek proklinjanje sudbine i žal za propuštenom prilikom.

'Bingo' je solidan film koji ne donosi nikakve bitne novine u obradi teme, a najzanimljivija je turobna atmosfera sa stalno prisutnim osjećajem nelagode i napetosti koja čeka da pukne. Kraj je pretjerano sentimentalan čime se tupi kritična oštrica cjeline.