Knjiga ‘Gulliverova putovanja’ izazvala je poplavu ekranizacija u gotovo svim mogućim formatima. Ova iznimna priča nudi uistinu velik potencijal koji su mnogi filmaši htjeli dočarati na velikim ekranima, iako možda najbolje gledalačko iskustvo nudi mini serija s Tedom Dansonom iz 1996. godine. Odluka o novoj ekranizaciji ove priče nije neočekivana, no rezultatom će malo tko biti oduševljen. Već su traileri filma dali naslutiti moderni, lakrdijski pristup usmjeren komediji s Jackom Blackom kao Gulliverom, a slaba najava pokazala je i pravo lice ovoga filma.

Lemuel Gulliver (Jack Black) nesretan je dostavljač pošte u novinarskoj firmi, nesretno zaljubljen u visoko rangiranu Darcy (Amanda Peet). Kako bi joj se dokazao, Gulliver prihvaća novinarski zadatak koji ga odvodi samog na putovanje gliserom prema Bermudskom trokutu. Odjednom se pojavljuje strašna oluja koja ga baca u more. Kada se vrati svijesti, Gulliver će shvatiti da se našao u novome svijetu, carstvu malih ljudi, gdje će napokon moći činiti velike stvari.

Nažalost, sav potencijal ovakvog projekta pušten je niz školjku jer samo tamo pripada i vulgarni humor za koji su se autori odlučili. Priča i scenarij posve su generički i neinventivni i oslanjaju se previše na Jack Blacka. Autori kao da su se nećkali žele li snimiti parodiju za odrasle, jednostavnu komediju za djecu ili možda čak obiteljsku zabavnu avanturu. No Blackovo preglumljivanje u kombinaciji s lošim i bezbroj puta viđenim zahodskim humorom film najviše približava mlađoj i ne osobito zahtjevnoj publici.

Dobar dio scena izravna su kopija raznih starijih dječjih filmova, samo što Black nije dječačić, nego naporna karikatura svih svojih prijašnjih uloga. Da se ciljalo na potpunu parodiju, možda bi Jack Black i funkcionirao, ali ovako je njegov lik izolirani slučaj među plošnim i običnim likovima kojima je, osim toga,  mjesto u nekom drugom, avanturističkom, filmu. Scenarij je reciklaža raznih komedija iz 80-ih i početka 90-ih godina (čak i redateljske/montažne odluke prate takav ‘pristup’) s besmislenim referencama na pop kulturu ubačenima da se ostvari lakši pristup modernoj publici. Atmosfera i šarm su nepostojeći, sporedni likovi zanemarivi, a priča je predvidljiva i potpuno dosadna do točke da nas uopće ne zanima rasplet (pogotovo očajni ljubavni odnosi) jer se uopće ne možemo povezati s likovima. Specijalni efekti, kao i kostimografija, jedina su svjetla točka filma, iako ni oni nisu ništa posebno s obzirom na veliki budžet i današnje standarde.

Ukoliko je nekome izrazito smiješna ideja da Jack Black spašava Liliputance od požara uriniranjem ili Black u pelenama (?!), tada je ovo izvrstan uradak, u suprotnome preskočite i radije pogledajte bilo koju drugu ekranizaciju istoimene knjige.