Još uvijek pod dojmom svog spiritualnog noćnog nastupa održanog podno impresivnog stijenja Velike Paklenice, vidno oduševljeni Vlatko Stefanovski na kratkom susretu s novinarima sljedeće jutro naglašavao je to koliko s godinama sve više cijeni prirodu i 'moć Boga' koji je stvorio kamenu pozornicu na kojoj je dobio priliku demonstrirati svoju vještinu pomicanja prstiju po žicama. No odmah po zalasku sunca, iste te srijede, isti taj Bog odlučio je konstrukciju nadopuniti destrukcijom, pa je peti dan Starigrad Paklenica Film Festivala kolabirao pod napadom iznimno jake bure.

Sve večernje projekcije otkazane su zbog vjetra koji bi otpuhao ne samo platno, već i publiku ispred njega, pa su tako nadrapali Partibrejkersi i Queen. SPFF ponekad kao da je uklet, ali, hej - vrijeme smo ubili gledajući dva uratka koja su s Velike Paklenice preseljena na ekran plazma televizora press centra, iako nijedan nije zaslužio ozbiljniju pažnju.

Boje kratkog metra loše je branio Paolo Angeli u istoimenom, devet minuta kratkom demonstriranju pretvaranja akustične gitare u čelo, dok je dugometražni 'In Search Of Haydn' u osnovi nemaštoviti i prilično naporni televizijski dokumentarac u produkciji kanala Sky Arts, koji priču o legendarnom kompozitoru donosi u maniri najprosječnijeg komada informativnosti iz obrazovnog programa, nakrcanu analizama tzv. stručnjaka, izrečenim na slomljenom njemačkom-engleskom i čistom, pompoznom kraljevskom engleskom.

Ipak, Kraljica je došla na svoje dan kasnije, u improviziranom hotelskom kinu Alan, 'ozloglašenom' po tome što je u stanju ugostiti čak i troipolsatni Scorsesejev 'George Harrison – Living In The Material world' iako u prostoriji nema klime ni ikakve tehnike rashlađivanja koja bi, da budemo blagi, bila pomalo od koristi ako imamo na umu da se projekcije održavaju oko podneva, a da je vani preko četrdeset stupnjeva, što kino Alan (znano i pod imenom 'kino Sauna') pretvara u pravu malu pećnicu, koja je neke posjetitelje već bacila u stanje slabosti i trčanja prema izlazu, s obzirom na to da je spomenutih četrdeset stupnjeva vani pravo osvježenje u odnosu na ono što se proživljava unutra.

BBC-jev 'Queen: Days Of Our Lives' je na istoj lokaciji prikazan sljedeći dan u 14 sati, u jednakim uvjetima kao i svi ostali naslovi, ali zahvaljujući kvaliteti filma, nije smetalo – i više nego pristojna količina publike zadovoljno se dinstala uz audiovizualni komad povijesti, koji možda nije kraljevski upakiran, ali jest jako dobar, u svom balansu arhiva nikad objavljenih snimaka (poput bolesnog Freddieja Mercuryja) i reminiscencija u prezentu.

Jedino što je pokvarilo gledanje jest zastrašujuće loš hrvatski prijevod, koji je inače glavna boljka velikog dijela programa, pa ovim putem apeliram na Hrvatski sabor da zakonski ili, još bolje, ustavno zabrani onome tko se bavio prevođenjem na SPFF-u da do kraja svog života ikada pristupi istom ili sličnom zadatku. Inače bi klinci, ali i svi oni koji nisu vični slušanju izvornog jezika bez pomoći niza slova na dnu ekrana, mogli misliti da 'mouse' znači 'ormar', a 'woman' ništa drugo nego 'televizor'. Dobro, 'ajde, nije bilo baš tako strašno, ali skoro.