Španjolski redatelj Juan Antonio Bayona proslavio se filmom 'Sirotište', prilično dobrim hororom snažne atmosfere. Njegov posljednji projekt 'Nemoguće' žanrovski je sasvim drugačije ostvarenje, spoj drame i filma katastrofe sa snažnim glavnim glumcima Ewanom McGregorom i Naomi Watts. Priča o pravoj tragediji tsunamija na Tajlandu 2004. godine većini vjerojatno ne zvuči spektakularno ili zanimljivo, ali možda je Bayona, neovisan o holivudskoj produkciji (ovo je zapravo španjolski film), uspio stvoriti snažnu dramu koja će dostojanstveno prikazati potresnu tragediju bez tipičnih žanrovskih klišeja.

'Nemoguće' je solidna drama s nekoliko sjajnih i inovativnih trenutaka, ali u cijelosti 'pati' od tipičnih problema modernih filmova katastrofe ili općenito spektakala. Krenimo prvo s pozitivnim elementima kao što je atmosfera filma. Bayona potvrđuje svoj redateljski talent uistinu sjajnim kadrovima koji u spoju s vrhunskom kamerom ostavljaju gledatelja bez daha. Sjajni nastupi McGregora i Watts zasjenjuju se jedino vrhunskim mladim glumcem Tomom Hollandom, ali se pritom javlja i prvi veći problem, scenarij. S obzirom na radnju filma likovi su češće suočeni s fizičkim naporima, a ne dobrim dijalogom koji bi im produbio karaktere. Iako je možda logičnije i 'stvarnije', nedostatak karakterizacije gledatelja udaljava od glavnih junaka i umanjuje 'dramu'. Unutar prvih desetak minuta, prije prodora tsunamija, likovi su prilično slabo, odnosno nedovoljno dobro prikazani, što će utjecati na naš stav prema njihovim kasnijim podvizima. Zapravo to jedino 'izbjegne' mladi Holland jer njegov lik uči i mijenja osobnost kako se suočava s novim situacijama, ali ostali nemaju karakternu promjenu, već isključivo fizičku. Nepotrebno 'agresivna' glazbena podloga nastoji navesti gledatelja kakve bi emocije trebao imati umjesto da to zaključi sam kroz ponašanje likova i podsjeća na tipične visokobudžetne holivudske drame. Kako je uspostavljena specifična vizualna atmosfera na neki način surova, izrazito emocionalna orkestralna glazba potpuna je suprotnost i čudan odabir. Srećom, taj detalj ne prati cijeli film. Treba pohvaliti dinamičnost filma jer usprkos nedostacima nije dosadan, što je uvijek pohvalno za inače prožvakani žanr.

Zaključno, 'Nesreća' je dobar prikaz tragične prirodne katastrofe sa sjajnim glumačkim nastupima i vrhunskom atmosferom, ali ne uspijeva prikriti osrednji scenarij gdje razvoj likova snažnog karaktera nije prioritet. Bolje od tipičnih holivudskih filmova katastrofe, ali ne i prekretnica žanra.