Unatoč djelomičnoj promjeni imena, Žan nije izgubio inspiraciju, već je od posljednjeg albuma grupe Šo! Mazgoon do danas marljivo stvarao nove pjesme. I dobro da je tako jer je album odličan!
Skoro je cijela ekipa Mazgoona ostala ista, no iz nepoznatog razloga nema više sjajnog Maxa Juričića na gitari koji se u međuvremenu najvjerojatnije više posvetio radu s Gegom i Picigin bandom, ostavljajući Žana i Mazgoone u nekoj svojoj boljoj prošlosti.
Zato je tu jednako inspirativan Žan Jakopač, koji se okružio vrhunskim glazbenicima i napravio svoj najbolji album u karijeri. Njih čak dvadeset dvoje sudjelovalo je na snimanju albuma što se i osjeti s obzirom na sjajnu brass sekciju, odlične prateće vokale, kao i vrlo dobru produkciju albuma koju potpisuje Žan. A Žan je, izgleda, na ovom albumu uspio objediniti sve zvukove, pjesme i glazbene stilove koji su utjecali na njegov glazbeni izraz, koji je okrunio ovim albumom.
Za razliku od rada s grupom Šo! Mazgoon (s kojom je posljednji album objavio 2001. godine), Žan se ovoga puta više okrenuo reggae glazbi i afričkom zvuku, ali i starom ska izrazu tipičnom za grupu The Specials, kao i na gitarski zvuk punk rocka s kraja sedamdesetih, zadržavši svoj karakteristični otočki glazbeni govor.
I dalje je to obasjano suncem juga i otočkim životom, s odličnim tekstovima na tom 'čudnom jeziku' s naših otoka. Možda čak i više nego do sada, njegove pjesme obiluju veseljem i izrazito plesnom svirkom u kojoj nije štedio brass sekciju, potrudivši se istovremeno da svaku od pjesama pošteno doradi čineći je punom do kraja.
Album je najavio sarkastični singl 'Europa', a potom i 'Divojka od soli', dok bi treći singl trebala biti 'Čimavica'. No, najbolje se nalazi na ostatku albuma, i to pogotovo u njegovu prvom djelu ('Vengo coj', 'Škojori', 'Rog', 'P.T.S.P.', 'Na kvasinu san ša'), dok je druga polovica neznatno slabija.
Stoga, ako ste nekada voljeli slušati Šo! Mazgoon, novi Mazgooni, predvođeni inspirativnim i dokazano kreativnim, plesnim i raspjevanim Žanom, sigurno će vas oduševiti.
