Redateljica Sofia Coppola već se svojim prvim filmom 'Samoubojstva nevinih' otrgnula iz očeve sjene i izgradila respektabilnu redateljsku karijeru koju krasi osebujan autorski rukopis
Nakon što je za svoj uvjerljivo najbolji film do sada 'Izgubljeni u prijevodu' osvojila Oscara, osvojila je simpatije i kritike i publike. Vrlo dobru recepciju doživio je i njen najnoviji film 'Negdje' za koji je osvojila Zlatnog lava na festivalu u Veneciji.
Kao i u njezinim ranijim ostvarenjima, i u ovom filmu dominiraju dugi kadrovi, atmosfera melankolije, spori ritam, sjajna glazba i kamera gotovo isključivo fokusirana na malobrojne glavne junake.
Glavni je lik ovoga puta depresivna, samoživa i osamljena holivudska superzvijezda Johnny Marco, filmski glumac kojega dopadne da se nekoliko dana brine o svojoj maloljetnoj kćerkici, koja inače živi s majkom. Nenavikao na bliske odnose i nesposoban brinuti o sebi, a kamoli o drugima, Johnny zamjenjuje uloge s malom Cleo, pa djevojčica, makar na kratko, pokušava unijeti red i dašak optimizma u glumčev sumorni život.
Secirajući razvoj jedne kliničke depresije Coppola analizira banalnost i ispraznost života slavnih, od kojih nije lišena ni svakodnevnica suvremenog čovjeka.
Coppola nas u značajnoj mjeri lišava blještavila i pompoznosti celebrity svijeta, predočavajući jednu običnu, tužnu sudbinu, život proveden u samoći hotelskih soba, u dokolici, bez bliskosti i ljubavi.
Johnnyjeva fizička izoliranost od stvarnog svijeta u potpunom je skladu s njegovom emocionalnom i psihičkom alijenacijom čiji je rezultat potpuna lišenost od bliskosti i nemogućnost održavanja dugotrajnijih međuljudskih odnosa. Tako Johnny prestaje biti stvarna osoba, a zbog svoje slave i novca postaje ništa više no objekt žudnje, poput novog auta ili skupe torbice. Njegov glamurozni život, koji je uostalom samo povremena fikcija, je dosadan, pust i osamljenički bez stalnog mjesta boravka, bez stalne adrese, prijatelja ili obitelji.
Kao što i naslov filma sugerira, Johnny je 'negdje' u procjepu između svih svjetovnih blagodati koje su mu na raspolaganju i duhovne pustoši koja ga tišti. Dok preispituje svoj odnos prema svijetu, dok ga depresija sve čvršće steže i onemogućava mu bilo kakav užitak u životu, Johnny čezne za bijegom od stvarnosti i glamuroznog života za kojim toliki čeznu.
Glumački duo Stephen Dorff i mala Elle Fanning odlično su odradili svoj dio posla, tugaljiva atmosfera efektna je i dojmljiva, a iako je spori ritam ponešto zahtjevan, strpljivi gledatelji neće imati razloga za nezadovoljstvo.
