GORAN VIŠNJIĆ

'Moram priznati da se u meni probudio klinac'

01.05.2015 u 07:00

Bionic
Reading

Goran Višnjić nakon punih deset godina ponovno radi u Hrvatskoj. Ovih dana u Istri snima seriju 'Crossing Lines - The Time is Now'. Za tportal ekskluzivno govori o svojoj obitelji, životu u Americi i otkriva što mu ondje najviše nedostaje

Goran Višnjić s Elizabeth Mitchell i Donaldom Sutherlandom trenutačno boravi u Rovinju gdje snima treću sezonu serije (u Hrvatskoj nazvana 'Granice zločina') čija će premijera biti na kanalu AXN Adria (koji se nalazi među kanalima dostupnima na Max TV-u) na jesen ili zimu ove godine. U seriji koja prati stručnjake iz elitnog tima Međunarodnog kaznenog suda, europskoj inačici FBI-ja koja hvata kriminalce širom Europe, Goran Višnjić glumi detektiva Marka Koracu. Ujesen će početi raditi na još jednom projektu, onom o Domovinskom ratu svog punca, redatelja Antuna Vrdoljaka.

Dugo niste snimali u Hrvatskoj. Kakav je osjećaj opet raditi kod kuće?
To je kao s dobrim prijateljem kojeg niste vidjeli 10 godina, a onda kad se napokon vidite s njim imate utisak kao da niste bili odvojeni. Eto, tako je meni sa snimanjem u Hrvatskoj. (smijeh) Kao da nisam nikada ni otišao. Zadnje snimanje bilo je prije desetak godina kad sam radio na filmu 'Duga mračna noć'.

Po čemu je bilo drugačije glumiti u seriji 'Crossing Lines - The Time is Now' od onoga što ste radili do sada?
Meni je u startu to drag projekt zbog Donalda Sutherlanda kojeg obožavam otkad sam bio klinac, ali i ostalih vrhunskih kolega, ali i činjenice da ću raditi seriju koja je ujedno i akcijska što dosad nisam nikad radio. U Americi sam 15 godina, a nikad nisam glumio policajca, baratao pištoljem. Moram priznati da se u meni probudio klinac. (smijeh)

Što ćete uvijek pamtiti sa snimanja serije? Postoji li kakva anegdota?
U seriji vozimo Touarege turbo dizele sa šest cilindara s pogonom na sva četiri tako da ih non-stop vozimo po terenima i uživamo kao mala djeca. Nekidan smo u Opatiji snimali fenomenalnu kaskadersku scenu na vrhu hotela gdje smo vezani žicama skakali s krova na krov što je bio neopisivo dobar osjećaj. Prije nekoliko godina s Frankom Spotnitzom, jednim od kreatora 'X filesa' trebao sam raditi zajednički projekt koji nismo ostvarili. Dogovorili smo se da ćemo jednog dana raditi skupa jer se cijenimo, a sada je glavni izvršni producent na seriji 'Crossing Lines - The Time is Now'. Puno dobrih stvari se poklopilo da je bio gušt raditi na seriji.

Hrvatska je kao destinacija postala primamljiva za mnoga snimanja serija? Ima li to odjeka u svijetu filma?
Kako ne! U posljednje vrijeme snimala se serija 'Game Of Thrones', sad mi snimamo… Sve se to čuje, fotografije se objavljuju na društvenim mrežama, priča se širi. Primjerice, bili smo nedavno u opatijskom restoranu gdje smo jeli najbolja jela na svijetu. Bio sam posvuda, ali u tom restoranu gdje smo ručali bilo je sve svježe, riba je bila maltene izvađena iz mora... To je stvarno blagodat koja se može rijetko gdje na svijetu doživjeti. U Hrvatskoj su hoteli puno bolji nego nekada, sad možeš dovesti bilo koga bez ikakve sramote, jer imamo vrhunsku ponudu. Mislim da će Hrvatska sve više dolaziti do izražaja jer zaista imamo neviđenih prirodnih ljepota od Plitvičkih jezera, Krke, Kornata...

Naglasak ste doveli do savršenstva. Koliko dugo vam je trebalo da ga istešete? Dobivate li danas manje uloga stranaca?
Dugo mi je trebalo! (smijeh) Uložio sam puno vremena i puno truda i moram priznati da sam zahvalan ekipi iz 'Hitne službe' koji su kad smo potpisali prvi ugovor na tri godine inzistirali na tome da konstantno imam učitelja jezika. Kad smo snimali prvu sezonu prije 13 godina, engleski mi je bio klimav. Imali smo doista riječi, medicinskih termina koji su se koristili što je bilo dosta komplicirano, a s učiteljem jezika smo mogli proći tek sat dnevno s njim, pa su ekipa i moj agent inzistirali da imam intenzivniji rad na govoru. Znao sam doći na snimanje u pet ujutro i do šest i pol sam svako jutro radio na scenama tog dana vježbajući izgovor i naglasak. Kasnije je to bilo manjeg intenziteta, ali i dan danas to traje. Naime, s Julie Adams radim već 15 godina i za svaki projekt, svaku seriju spremam se s njom. Sad dok radim na seriji 'Crossing Lines - The Time is Now' čujem se s njom preko Skypea.

Jedan ste od najviših glumaca u Hollywoodu. Je li to prednost ili mana?
Često je to nedostatak jer su često kolegice i kolege niži. Zapravo je veći problem kod kolega, jer ako imaš drugu ulogu, ne možeš biti viši dvije glave od kolege koji igra glavnu ulogu, pogotovo ne za dvije glave. (smije)

Nedostaju li vam supruga Eva i djeca? Skypeate li se s njima svakodnevno?
Oni su u Los Angelesu, a ja ondje odlazim za nekoliko dana na pauzu od tjedan dana. Malo je komplicirano s djecom putovati. Pogotovo s malim od četiri godine, jer djecu slomi ta vremenska razlika. Ljudi mi stalno govore da dovedem djecu, misle da je to samo tako sjesti u avion i doletjeti. Kad klinac od četiri godine ne razumije da je devet sati vremenska razlika i želi biti budan cijelu noć. Starijem možeš objasniti da treba ići na spavanje, da se treba praviti da je noć. Bit ću s njima tjedan dana na tom odmoru koji imam, a onda mi ostaje još nekih 20-ak dana snimanja.

Kad dođete u Hrvatsku, kome se prvo javite?
Ovisi gdje dolazim. Ovaj put sam odmah išao kod Tončija jer sam s njim morao pričati o filmu koji ćemo snimati, pa sam otišao do roditelja u Šibenik. Oni su mi bili prva štacija, morao sam preskočiti bandu mojih razbojnika, frendova. Kad sam bio u Šibeniku, Tarik mi je poslao poruku: 'Stari, imam predstavu u tvom rodnom gradu', a ja sam ga pitao ima li ulaznicu viška za mene, tako da se super potrefilo pa smo se družili.

Hoćete li ljeto provesti u Šibeniku? Nedostaje li vam dom?
Nisam siguran. Malo su mi zeznuti planovi. Malog Tina ćemo sigurno dovesti na Brač, jer je to tradicija, a onda ćemo kad budemo trebali doći po njega vidjeti hoćemo li doći svi skupa pa produžiti do Šibenika. Sve ovisi o poslovima; jer nastojim sve obaveze ugurati do početka snimanja s Tončijem Vrdoljakom.

Ima li u Hollywoodu mjesta za hrvatske glumce? Tko po vama ima najveće šanse za to?
To je diskutabilno jer ti treba projekt koji će ti otvoriti vrata. Imao sam dosta sreće i u to doba kad sam počinjao raditi bilo je drukčije doba u Hoolywoodu. Miramax je recimo tada drukčije poslovao, zvali su ljude da idu na premijere po svijetu, promoviraju film. Sad se jako malo novca troši na publicitet. Primjerice, kad sam snimao film 'Practical Magic' putovali smo s tim filmom okolo kao cirkus, išli na premijere, razgovarali s ljudima... U tom periodu imaš priliku otići na audicije za druge projekte. Ako nemaš iskaznicu da si već radio u američkom filmu, jako je teško doći u Ameriku i pokucati na vrata. Sreća je dosta bitan faktor na početku, a kad se već takvo što dogodi, treba biti uporan i jako puno raditi.

Kako vam izgleda život u Americi? S kime se najviše družite?
Imam dobru ekipu u Americi. Jedan od najboljih prijatelja mi je Bavarac iz okolice Münchena, obojica smo na motorima skoro svaki vikend. Imam BMW GS 1200 offroad pa krstarimo po pustinjama. (smijeh) Puno se radi kad imam poslovne obaveze, a kad se ne radi, onda uživam s obitelji.

Govore li djeca hrvatski? Koliko znaju o Hrvatskoj?
Apsolutno govore i znaju sve. Svi ga razumiju pa čak i mala Sofia Vivien koja ga je počela govoriti već s tri godine. Eva i ja stalno pričamo doma hrvatski i kad nam netko dođe u kuću tko ne govori hrvatski, onda se prešaltamo na engleski.

Što vam najviše nedostaje iz Hrvatske?
Moji starci. To je najgore! Kako vrijeme više odmiče, njima je sve teže putovati, a nama je sve teže otići od tamo jer imamo cijeli zoološki vrt, kuću, puno životinja…