Adam Sandler u dosadašnjoj je karijeri u svojim filmovima rijetko imao velike ženske zvijezde kao partnerice, što ne čudi, jer u njegovim komedijama žene u načelu i nisu ravnopravne protagonistice. Sandlerov novi film, 'Moja lažna žena', donosi promjenu od tog obrasca, jer je ovaj put glavni ženski lik, koji tumači Jennifer Aniston, bitno snažniji i kompleksniji od likova koje su u posljednje vrijeme, recimo, tumačile Kate Beckinsale u 'Klik – za savršen život', Jessica Biel u 'Chuck, sada možete poljubiti Larryja' ili Emmanuelle Chriqui u 'Zohan je zakon'. Nije to kraj iznenađenjima – u 'Mojoj lažnoj ženi' istaknutu ulogu tumači nitko drugi do Nicole Kidman, koju bi zaista malo tko očekivao u jednom Sandlerovu filmu. Ipak, u konačnici rezultat se bitno ne razlikuje od Sandlerovih standarda.

Sandler ovdje glumi Dannyja Macabeeja, vrlo uspješnog losanđeleskog plastičnog kirurga, zakletog neženju koji uspješno zavodi žene lažući da je u nesretnom braku, vješto izbjegavajući svaku mogućnost stupanja u ozbiljniju vezu. No kada upozna zanosnu Palmer (Brooklyn Decker, manekenka sa zaista spektakularnim tijelom), odmah zaključi da je to 'ona prava', no stjecajem okolnosti ona pronađe njegov lažni vjenčani prsten. Da bi izbjegao objašnjenje zašto nosi lažni prsten, Danny izmisli priču da se nalazi pred razvodom te nagovori svoju vjernu asistenticu Katherine (Aniston), samohranu majku s dvoje djece, da glumi njegovu suprugu. Kako to već biva u takvim filmovima, stvari će se još više zakomplicirati, pogotovo nakon što Danny pristane odvesti svoju 'obitelj' i Palmer na Havaje, gdje Danny i Katherine počinju shvaćati kako jedno prema drugom gaje i druge osjećaje osim prijateljskih.

Središnji odnos Dannyja i Katherine svakako je dorađeniji i zreliji od onog na što smo navikli u Sandlerovim filmovima, i u tom aspektu 'Moja lažna žena' prilično je šarmantno djelo, umnogome zahvaljujući vrlo solidnom nastupu Jennifer Aniston. No Sandler kao vječni adolescent nije mogao odoljeti da film ne napuni karikaturalnim likovima i prizemnim dosjetkama. Tako je ubacio posve nepotreban lik Dannyjeva rođaka Eddieja (glumi ga Nick Swardson), koncipiran po modelu 'smiješnih' bedaka kakve je u Sandlerovim filmovima najčešće glumio Rob Schneider. Tipičan primjer 'urnebesa' vezanog uz Eddiejev lik jest to da on glumi njemačkog internetskog poduzetnika po imenu Dolph Lundgren (ako možda i zvuči zabavno, vjerujte da nije).

Razmjerno govoreći, još gore je prošla Nicole Kidman u ulozi Devlin, Katherinine superumišljene bivše kolegice s fakulteta. Taj lik zaista je najprizemnija moguća karikatura, a Kidman je, očito u namjeri da pokaže kako i ona ima opuštenu stranu i smisao za humor, prihvatila igrati po pravilima Sandlera i njegova kućnog redatelja Dennisa Dugana, tako da je rezultat vjerojatno najlošija interpretacija u njezinoj karijeri.

Unatoč brojnim prigovorima, 'Moja lažna žena' nije loše ostvarenje – u priči ima dovoljno zabavnih i simpatičnih situacija, a iako Dugan nije filmaš koji se odlikuje bilo kakvim prepoznatljivim stilom, njegova izvedba vrlo je pitka te je film u cjelini svakako vrlo gledljiv. Inače, nakon ovog 'ozbiljnijeg' izdanja, Sandler u svome sljedećem filmu, 'Jack i Jill', kreće novim stazama ludosti – glumit će blizance, i to brata i sestru! To će zasigurno biti jedinstveni doživljaj...