Moglo se očekivati da će ovim Porinom trijumfirati Tony Cetinski koji je bio nominiran u čak sedam kategorija, no osvojio je na koncu samo jedan, i to za pop album godine. Ravnajući se tom mišlju, i organizatori i scenaristi Porina pogrešno su slutili da će osvojiti većinu, pa je Cetinski započeo 20. izdanje upravo svojim velikim hitom 'Opet si pobijedila' te nepotrebnim nastavkom s još dvije pjesme. Odlična scenografija s čak tri pozornice i pomičnim dijelovima, sjajni svjetlosni efekti, bez sumnje su najbolje izdanje hrvatske diskografske nagrade. Sjajna organizacija, ali ipak s čudnim odabirom izvođača.

Svakako valja imati na umu da 20 godina diskografske nagrade i sedam priznanja za životno djelo te sve nominirane za 2012. godinu, ili barem one najatraktivnije, doista nije lako smjestiti u svega dva sata, koliko je bilo predviđeno za izravni prijenos. Upravo zbog toga, odnosno zbog ogromnog broja izvođača i prezentera, prijenos se produljio za dodatnih 30 minuta. To možda ne bi bilo problem da je bilo strasti izvedbe, da je bilo kemije između izvođača i publike i da je bilo izvedbi koje će se pamtiti. Nažalost, pamtit će se jako puno loših izvedbi.

Sam Tarik Filipović, koji je vodio Porin, djelovao je kao voditelj početnik s ogromnom tremom koji se neočekivano puno pomagao tekstom s papira, djelujući nesigurno i zbunjeno. Čitav niz izvođača djelovao je diletantski, a njihovi nastupi kao improvizacije bez glave i repa. Čudna kombinacija Massima i Bebeka, koji su pjevali 'Cesaricu', bila je loša ideja. Sama 'Cesarica' ima svoju veliku vrijednost (obilježila je prvu godinu Porina) koju je dodatno začinio Oliver u originalu, da bi je Massimo koliko toliko održao, a Bebek dotukao bez strasti, mumljanjem i nepotrebnim prenemaganjem. Novi fosili su na kraju prijenosa, u očito nekom zamišljenom vrhuncu ovogodišnje ceremonije, s Dujmićem kao dobitnikom Porina za životno djelo, zvučali neuvjerljivo, slabašno i s čitavim nizom pogrešno otpjevanih i jednako tako pogrešno odsviranih dionica. Da potop bude veći, doveli su i sjajne Klince s Ribnjaka koji su u završnici trebali pojačati dojam izvedbe 'Moja domovina', ali ih redatelj prijenosa gotovo uopće nije prikazao, a nitko ih nije niti potpisao, pa čak niti spomenuo. Jadni klinci i jadni TV gledatelji. A moglo je biti tako dobro!

Ni Cubismo s Josipom Lisac nije zvučao ništa bolje, iako su izveli stvarno veliki hit 'Na na na' koji je, nažalost, više djelovao kao loša improvizacija. Nešto malo strasti i dobre kemije primijetilo se u odličnoj fuziji Pavela i Nole i neočekivano dobroj zajedničkoj izvedbi. I tako dalje i tako dalje. Je li razlog takvih loših izvedbi slaba priprema, neadekvatni uvjeti ili nešto treće, ostaje nepoznanica. Gorak okus i nezadovoljstvo su tu. Jedna od dobrih stvari ovogodišnje završne manifestacije hrvatske diskografske nagrade je pomak u kategoriji najboljih novih izvođača koji su napokon dobili svoju šansu. Nisu bili pobrojani, samo spomenuti i obilježeni, već su svih troje nominiranih pokazali tko su i što su. Dok je Ana Rucner htjela dokazati da zna pjevati, svirati i plesati i da ona zaslužuje Porin kao debitantica (?!), Radio aktiv je dobio šansu malo većem auditoriju djelomično pokazati zašto je nominiran u toj kategoriji. I odličan Mario Huljev, u pomalo previše ležernom izdanju za buduću zvijezdu, pokazao je zašto je pred njim potencijalno velika karijera. Unatoč bezrazložnom očekivanju Rucnerove i razigranih ska-kavaca iz Radio aktiva, Porin za najboljeg debitanta pripao je Huljevu. Najveći dobitnik 20. Porina bez sumnje je grupa Mayales. Sjajnim povratničkim albumom '2' pokazala je da je vrijedilo čekati 12 godina, no malo se tko nadao da će potvrditi sve tri nominacije (album godine, najbolji alternativni album (?!) i najbolja produkcija (Coco Mosquito)). Njihov nastup uz pratnju orkestra bio je sjajna prilika da se svi neupućeni u njihovu glazbu s razlogom zapitaju zašto su oni alternativni bend.

Vratimo se na cjelokupno ovogodišnje izdanje. Nakon 20 godina hrvatske diskografske nagrade, ipak se mogao očekivati daleko veći broj domaćih pjevačkih zvijezda od onoga što smo vidjeli. Nismo vidjeli, a bilo je logično očekivati Olivera, Gibonnija, Vannu, Rundeka, Ninu Badrić, Majke, TBF, Jinxe, Pipse, Let 3, Svadbas, Elemental (ne samo kao prezentere), cijelu svitu zabavno-glazbenih zvijezda koje su itekako obilježile tih 20 godina, kao i samih rokera od kojih su neki često trijumfirali n Porinu. Nažalost, vidjeli smo dosta neobičan izbor za jubilarno izdanje. Kako 20 godina doista nije malo, nekako se mogao očekivati barem dodatni koncert gdje bi se većina njih izredala sa svojim najvećim hitovima i podsjetila zašto su obilježili tih 20 godina. Dakako uz izravan prijenos. Dovoljno bi bilo da su nastupali večer ranije svi dobitnici Porina za pjesmu godine u posebnoj, prigodnoj slavljeničkoj emisiji. Ovako nismo dobili ni jubilarno izdanje ni aktualni Porin.

Nema sumnje da se ekipa iz HGU-a IHG-a i HTV-a, radeći na 20. jubilarnom izdanju Porina, prisjetila svih dosadašnjih grešaka i loših momenata svih ovih 20 godina, pazeći da ih ne ponovi. Nije bilo očekivanog i najčešće dosadnog prigodnog govora povodom 20 godina. Nije čak bilo ni pozdravljanja predsjednika Josipovića niti mu se bilo tko obratio ili ga pozdravio nepotrebnim uvlačenjem. Nije bilo dosadnih priloga o dobitnicima za životno djelo (ovogodišnji prilozi su formula koju valja nastaviti koristiti i u budućnosti). Posebna se pažnja poklonila pozornici, tehničkoj izvedbi (uz dosta grešaka u hodu) i što boljim aranžmanima i izvedbi. Upravo zbog toga Porin je djelovao veličanstveno, ali s čitavim nizom nepotrebnih grešaka koje, kako stvari stoje, očito nisu do organizatora, već do samih glazbenika. S druge pak strane doista čudi da 20. izdanje nisu uveličale spomenute zvijezde, što ipak ide na dušu utemeljiteljima hrvatske diskografske nagrade.

20 godina Porina velika je stvar. Kroz tih 20 godina bilo je i uspona i padova. Kada je utemeljena nagrada, uspon je bio neminovan i prvih par godina glazbenici su napokon dobili zasluženo priznanje. S godinama je značaj, veličina i popularnost dodjele diskografske nagrade sve više padala i tonula. Dolaskom novih ljudi na čelne pozicije utemeljitelja nagrade, Porin se popravljao, a njegov sjaj vraćao na početke. Ovogodišnje jubilarno izdanje vratio je svojevrsni izgubljeni dignitet glazbenicima jer im se pristupilo s pažnjom i poštovanjem. Međutim, kao da se slika okrenula. Glazbenici jedni druge sve manje cijene, sve je više međusobnih prepucavanja i optužbu i sve manje iskrenih nastupa u kojima manje vidi njihovo zadovoljstvo bavljenja tim poslom. Zadovoljstvo stvaranja i izvođenja glazbe. Možda se za 20 godina utemeljitelji i glazbenici nađu negdje na sredini.