Bavarski eklektičari The Notwist svakih par godina ugodno nas podsjete na svoje umijeće vještog prilagođavanja duhu vremena. Njihov treći nastup u Zagrebu, gradu kojemu duguju neke od najljepših trenutaka svoje karijere, prošao je u znaku pomalo razvučenog prisjećanja na bolju prošlost s intrigantnim pogledom u budućnost
Weilheim je bavarski gradić veličine Čakovca koji nam je prije točno 25 godina podario dva svoja najpoznatija fenomena – Thomasa Müllera, rasnog strijelca Bayerna, i bend The Notwist. Te 1989, dok su jednog od najboljih napadača europskog prvaka roditelji šetali u kolicima, u nedalekoj garaži braća Markus i Micha Acher drmali su zidove moćnim post-hardcore zvukom. U narednim godinama prijeći će eklektičan put od gitarskog grungea, preko indie-rocka odjevenog u elektroniku, do većinski elektronskog zvuka demonstriranog na ovogodišnjem albumu 'Close to the Glass'.
Na tom putu vrlo važna stanica bio im je Zagreb, gdje su 2005. dan za danom održali dva nezaboravna (i rasprodana) koncerta u klubu KSET, a trijumf ponovili 2008. u Teatru ITD. U nas su se redovito pojavljivali i s lepezom drugih projekata, kao što su dubom i jazzom nadahnuti Tied and Tickled Trio, elektro pop bend Lali Puna (koji Markus Acher održava uz pomoć supruge Valerie Trebeljahr) ili neočekivani Alien Ensemble, koji nas je prije nekoliko godina na N.O.Jazz festivalu oduševio zanimljivim spojem klezmera, ciganskog jazza i filmske glazbe.
Povratak u Zagreb stoga je sa sobom nosio već osiguran kapital potvrde kultnog statusa ovih globalno poznatih Bavaraca u hrvatskom glavnom gradu. Puno više od toga pristojno popunjena Močvara nije ni očekivala, pogotovo zato što je tijekom dvosatnog nastupa dominirao materijal s aktualnog albuma, čiju kraut rockom i elektronikom nadahnutu eksperimentalnu atmosferu fanovi još nisu do kraja probavili.
Ugodni uvod u večer pružio je Jel, član kalifornijskog alternativnog hip hop kolektiva Anticon koji je surađivao s The Notwistom na projektu 13 and God. Nakon njegova 45-minutnog eksperimentiranja sa sirovim beatovima i lucidnim stilom, koji duguje Public Enemyju koliko i kraut rocku, pozornicom je zagospodarila kotrljajuća elektronika 'They Follow Me' i 'Close to the Glass', uvodnih numera s novog albuma Bavaraca. Pulsirajuće ritmove, šuškave perkusije i sanjivi glas Markusa Achera pratila je uzbudljiva igra rasvjetom, postavljenom i na nekoliko sintesajzera kojima su The Notwist ozidali svoj radni prostor.
Već od početka osjetilo se da bend puno više uživa u istraživanju novog materijala, nego recikliranju starog. Nove pjesme, osobito poletna 'Kong' i nježna 'Casino', odsvirane su energično, emotivno i zategnuto, dok su neki klasični hitovi benda poput 'This Room' ili 'Pilot' bespotrebno razvlačene kroz jazz i dub improvizacije. Nad koncertom je cijelo vrijeme tako lebdio duh probe za odabrane prijatelje, koja je svoj emotivni vrhunac, kao i na ranijim nastupima, doživjela tijekom savršene 'One With the Freaks' i prelijepe 'Consequence' odsvirane na drugi bis.
The Notwist vjerojatno nećemo vidjeti barem pet godina, ali će nam biti drago kad se ponovno ukažu, da nas podsjete na vremena kad indie rock glazba još uvijek nije bila namijenjena instant konzumaciji, već hrabrom poigravanju koje melodijom i emocijama može izravno komunicirati sa slušateljem. A više od toga od njih u ovom trenutku ne možemo ni očekivati.
