Priča o Jellu Biafri i njegovim zaslugama, bilo da je riječ o glazbi, politici ili aktivizmu, tražila bi ne sasvim novi tekst, nego čitav spoken-word album, a sam Biafra bi je onako blebetav ispričao puno bolje od nas. No kako nas čitaju i mladi željni znanja, pokušajmo ukratko: riječ je o čovjeku koji je punk de facto preveo žednog preko vode u hardcore, s Dead Kennedysima za Ameriku učinio ono što su Sex Pistols napravili za Britaniju, a u bezbroj kolaboracija dokazao da pliva u svim vodama glazbe. Nesuđeni predsjednički kandidat njujorških zelenih te nesuđeni gradonačelnik San Francisca sa suludim programom, danas koristi svoj dugi eko-ljevičarski jezik za satirično pljucanje po bankama, korporacijama, 'Barackstaru O'Bummeru', kako zove američkog predsjednika i njegovu, kako kaže, mandatu iz marketinške agencije. I pritom ludo zabavlja sebe i sve one koji ga i dalje slijede.

Nakon neslavnog raspada Dead Kennedysa s ružnim sudskim epilogom (Jello iz etičkih razloga nije htio ustupiti pjesmu 'Holiday in Cambodia' za potrebe reklame za Levi's, zbog čega su ga ostali članovi benda tužili), Biafra je krenuo na put oko svijeta s bendovima koji su se činili bliski njegovom senzibilitetu. S Alom Jourgensenom iz Ministryja imao je sjajan industrial-punk bend Lard, Sepulturi je napisao anti-biotehnološku himnu 'Biotech is Godzilla', a najdulje se zadržao s legendarnim Melvinsima (koje ćemo krajem mjeseca također ponovno vidjeti u Zagrebu). Napokon se 2009. skrasio s Guantanamo School of Medicine, ekipom koja ga je pratila u Boogaloou 2010. kao i sinoć u Vintage Industrial Baru. Kroz nju su protrčale, ali se i zadržale, još neke legende žestoke glazbe, poput basista Faith No Morea Billyja Goulda, Ralpha Spighta iz Victims Family ili Andrewa Weissa koji je, uz spomenute hardcore legende, svirao bas u kultnim bendovima poput Butthole Surfers ili Ween.

Znojnu večer u Vintageu prikladno su otvorile Kurve, zagrebački melodični HC pankeri koji su u pola sata prljavog pranja pokušali opravdati mit da ih je Jello osobno izabrao za predgrupu (kasnije je za vrijeme koncerta apelirao na publiku da ih podrže, iako je sam izašao iz backstagea tek potkraj nastupa Kurvi). Svi elementi sirovog kvartovskog panka bili su tu – povremeno ispadanje, pucanje žice i jednostavni, sirovi dvominutni brzaci s aromom parkića i poletnim pokličem 'Sviraj pank'.

Nešto kasnije, luckasti Jello pojavio se pred iznimno raspoloženim bendom s natpisom 'Fuck Austerity' na majici, otprašivši uvodnu 'The Brown Lipstick Parade' popraćenu oponašanjem svih dupelizaca rodne mu domovine. Pantomimu je protegao kroz cijeli koncert, presijecajući svaki rif kretnjama odgovarajućim za temu pjesme i prateći ih do kosti ogoljenim spoken word predavanjima. Ona ruglu izvrću cijeli korporativni, marketinški i politički svijet, pri čemu Jello ne štedi ni aktualne američke figure poput Donalda Trumpa ili Kanyea Westa. 'The Werewolves of Wall Street' popraćena je pozivom na rušenje bankarskog lobija jer večeras je pun mjesec, a završna 'Shock-u-py' predstavlja Jellovu ciničnu podršku Occupy pokretu destiliranu u formi optimistične buntovnosti.

Ipak, u tom dobro ugođenom pank kabareu, najzanimljiviji su detalji koji se drugdje vjerojatno neće ponoviti. Jello se tako sprda s uobičajenom zahvalom publici, tobože pokušavajući naučiti 'hvala' na hrvatskom, e da bi zaključio da je Fala zapravo ime psa legendarnog američkog predsjednika Roosevelta. U trenutku dok sipa gnjev na račun bankara i zaključuje da je novac najveća ovisnost, netko mu podvaljuje 10 kuna koje sa smiješkom uzima. U sklopu tirade protiv celebrity kulture lokalizirano je potkačen i Novak Đoković, a na 'Holiday in Cambodia', znojem natopljeni Biafra baca se u publiku, koja je svoju porciju stage divinga sinoć također propisno odradila, uz oprez prema jednom fanu u invalidskim kolicima.

'California Uber Alles'

Ono po što je nostalgična punk publika ponajprije došla su klasici Dead Kennedysa, a njih je sinoć bilo sasvim dovoljno. 'California Uber Alles' šmekerski je odsvirana nasred koncerta, 'Nazi Punks Fuck Off', idealno legla u hrvatsku zadomspremašku spin dramu, dok je emocionalni vrhunac nastupa bila 'Kill The Poor', koju neće baš često zasvirati na aktualnoj turneji, pa je Biafri koristila za prigodno razgolićenje do pojasa. 

Ukratko, Jello Biafra and the Guantanamo School of Medicine otprašili su sat i pol srčane i šaljive katarze za sve luzere lažnog hrvatskog kapitalizma i pružili nam makar iluziju da je pank u svom korijenskom obliku, ma kako infantilan danas bio, i dalje moguć. Potomcima starih pankera Biafra danas može izgledati kao grintavi starac, no kamo sreće da u 58. godini bilo tko od nas ima ovoliko energije, volje, humora i zdravog cinizma za borbu s vjetrenjačama.