Hrvatski talibani bi rekli – Bog je rekao 'stop!' rock and rollu. No kiša je padala svojedobno i na Thompsonu, zar ne? Tako da ta teorija pada u vodu, a na površinu opet iskače ona o globalnom zahlađenju. Kako drugačije objasniti to što je ljetni festival počeo na prvi dan ljeta, koji je prošao kao duboki, ledeni listopad? Hajde de, kiša je barem zamijenila klasične prizore s ljetnih rock festivala na kojima redari vodom zalijevaju masu pred nesvjesticom od dehidracije, no s obzirom na nizinu temperature i snagu ledenog vjetra, nitko nije bio oduševljen ovim prirodnim tušem.

Srećom – Bog je zavolio rock and roll onog trena kada su na pozornicu zakoračili zagrebački novelty punkeri Kawasaki 3P, a iako je to bio tek zametak ovogodišnjeg T-Mobile INmusica, odmah nakon uvodnog nastupa domaćih HC/nu metal snaga Popeye već se skupila koja stotina ljudi, nimalo obeshrabrena groznim klimatskim uvjetima. Onako kako se vrijeme poboljšavalo, a kavasakijevci odradili sve svoje hitove od 'Idu Bugari' do 'Mate Parlova', uključujući i kratki intermezzo s pokušajem imitiranja vuvuzela na trubi, povećavao se i broj posjetitelja, dodajući nulu na nekoliko stotina.

Doduše, daleko je to od nužnih brojki za pristojnu festivalsku atmosferu, ali je svakako pristojno za jesenske uvjete i činjenicu da je riječ o nultom danu, čiji je dolazak prvog mraka najbolje iskoristio The Beat Fleet svojim odabirom best of repertoara.

I baš kao Kawasaki 3P, koji su inače najenergičniji i najzanimljiviji u svom prirodnom klupskom habitatu, jako su se dobro snašli u veličini i ambiciji velikog, glavnog stagea. Još čekamo Alice In Chains, koji će, s obzirom na svoj status, taj dio posla – osvajanje main stagea s trijumfalnim zabijanjem zastavice iznad pojačala – vrlo vjerojatno odraditi najbolje od svih.

A kako se njihovo vrijeme približava, tako raste i broj posjetitelja…