Ako u kabelskom paketu imate HBO, još pogotovo ako redovito listate ponudu HBO-a On Demand, možda vam je zapelo za oko da se ondje već neko vrijeme mogu pogledati serije kao što je mađarski 'Lagodan život' ili češki 'Mamon', pa ste možda i pomislili: U, boktemazo, ovi Česi i Mađari rasturaju, imaju serije na HBO-u. Samo djelomično točno. Naravno, i Česi i Mađari koji su sudjelovali u snimanju tih serija zaslužuju priznanje zbog toga što su uspjeli snimiti serije po standardima HBO-a, ali zapravo nije riječ o potpuno samostalnom naporu, pa ni o potpuno originalnim serijama.

Mađarski 'Lagodan život', o obitelji Mikloši koja živi k'o bubreg u loju zahvaljujući sumnjivim poslovima i poznanstvima, ali onda jednoga dana pater femilias odluči raskrstiti s korupcijom i kriminalom te zaigrati pošteno - super je prikladna za tranzicijsku zemlju kao što je Mađarska jer udara u prepoznatljivu žicu takvih tržišta i društava. No to je istodbno i priča kakva je trenutačno vrlo popularna na Zapadu - priča o tjeskobi povlaštene srednje klase zbog gubitka statusa, a na to da 'Lagodan život' zapravo potječe upravo odande govori i činjenica da je izvorno riječ o finskom formatu (izvornik se također može pogledati na HBO-u pod naslovom 'Lak život'). Na sličan su način obrađeni i češki 'Mamon' (ili poljski 'Pakt') - obrada norveškog izvornika sličnoga naslova ('Mammon') - te rumunjski 'Umbre', odnosno adaptacija australske kriminalističke serije 'Sitni gangster'. Prije tri godine HBO Europe postigao je i zamjetan uspjeh s mini-serijom 'Gorući grm' o okolnostima, uzrocima i posljedicama prosvjednog samospaljivanja Jana Pallacha 1968. u Čehoslovačkoj, no u tom je slučaju bila riječ o originalnoj seriji koja je okupila neka vrhunska glumačka i redateljska imena istočne Europe.

Adaptacija igranih serija strane proizvodnje za domaće tržište nije velika novost i Ameri to čine već dosta dugo. Među najpoznatije primjere ubrajaju se 'Na terapiji' i 'Domovina' - oboje adaptirani za američko ('Na terapiji' i za brojna druga) tržište iz originalnog izraelskog formata, dosta je poznat i slučaj 'Ružne Betty', koja je iz Južne Amerike proputovala svijet pa čak stigla i do nas u obliku nesretne i nekvalitetne 'Ne daj se, Nina'. Manje uspješnih ili manje poznatih (sapuničarskih, primjerice) slučajeva je bezbroj. No situacija u kojoj ni manje ni više nego HBO producira adaptacije formata za lokalna tržišta u istočnoj Europi relativno je nova pojava. HBO, naime, ima vrlo visoke produkcijske i kreativne standarde. Tu ne prolaze improvizacije i 'ovo će biti dovoljno dobro za Đuru iz Donjih Lezilebovića pa nemojmo potrošiti ni lipe više' - standardi kojima su se vrlo često (premda ne uvijek) znali voditi domaći televizionari pri adaptaciji stranih formata.

Razlog iz kojeg je HBO počeo s takvom praksom leži u tome što su velike face iz tog poduzeća shvatile kako na lokalnim tržištima dobro prolaze lokalni sadržaji pa da takve sadržaje treba i ponuditi. Da je takvo razmišljanje bilo ispravno i da u kombinaciji s HBO-ovim visokim standardima proizvodi dobre rezultate govori i činjenica da su gore spomenute serije na lokalnim tržištima prošle bolje i od HBO-ove perjanice, 'Igre prijestolja'. HBO-ov poslovno-kreativni model (premium kanal koji se naplaćuje premium pretplatom, ali i proizvodi premium sadržaj), pokazalo se, funkcionira i na lokalnom - ovaj put istočnoeuropskom, siromašnijem tržištu.

Što to znači za nas? Zasad još ništa jer domaćih serija na HBO-u još nema niti je itko igdje u javnost pustio informaciju o tome da se o bilo čemu pregovara (a poznavajući domaću scenu, da je održan jedan jedini sastanak u tom smjeru, netko bi se već bio pohvalio), a hoće li se u doglednoj budućnosti išta slično dogoditi i ovdje, teško je prognozirati. Pretpostavke je - i to ne 100% sigurne, nego na temelju neslužbenih razgovora i iskustava - moguće samo kada je riječ o tome zašto dosad nismo bili na tapeti za takve projekte, kao Mađari, Česi i Rumunji. Neki, i to sigurno ne sitni razlozi sigurno su povezani s time što smo mnogo manji, pa čak i s tržištima na kojima bi se sadržaji na hrvatskom jeziku mogli smatrati razumljivima ne pokrivamo tržište koje je toliko veliko da bi bilo pri vrhu popisa zanimljivih. Dio razloga sigurno leži i u tome što smo tek odnedavno u Europskoj uniji, što sa sobom nosi neke lakše postupke u smislu slobodnog kretanja radne snage i kapitala.

S druge strane, imamo i neke prednosti, kao što su lokacije za snimanja, koje su i privlačne i jeftine, a osim što se, primjerice, 'Igra prijestolja' godinama snimala u Hrvatskoj, na njoj je i radilo dosta domaćeg tehničkog i kreativnog osoblja, što nam ide u prilog i s te strane. No s kreativne strane postoje i problemi, gdje je u domaćoj produkciji upropaštavanje preuzetih formata barem jednako često kao i njihovo uspješno adaptiranje zbog praktički okamenjene navade i domaćih i stranih produkcijskih sila u Hrvatskoj da sve svode na najmanji zajednički nazivnik, gdje jeftino puno prečesto znači i jedva probavljivo. Snimanje domaće serije za HBO u takvom bi kontekstu bio melem na ranu i oštar udarac postojećoj praksi, kojom se uporno pokušava odgojiti što manje zahtjevna publika koju je moguće prodati oglašivačima.

U određenim krugovima šuška se i o lošim navikama domaćih kreativnih snaga, koje, kaže priča, imaju ideje za projekte samo onda kada negdje namirišu kakav natječaj i koje niti su obrazovane niti su se samo potrudile naučiti kako se u ozbiljnoj industriji nude projekti (famozni five minute pitches), nego su i u tom slučaju naviknute na vrlo neodređenu improvizaciju u hodu. Drugim riječima, kod nas rijetko kome pada na pamet išta nuditi osim ako par institucija ne raspiše natječaj, a ako nekome i padne na pamet, ta ponuda djeluje neozbiljno, nije niti razrađena niti efektno prezentirana.

Ostaje nam, dakle, čekati da vidimo koja će strana povući prvi korak - HBO prema domaćim kreativnim potencijalima ili ti potencijali prema HBO-u, odnosno prema već nekome trećem. Kako god bilo, istočnoeuropski projekti u ovom su kontekstu dobra vijest, kao i njihov uspjeh na lokalnim tržištima. Možda se taj uspjeh pretvori u trend i ipak pokrene nešto na hrvatskom tržištu. Postojećim standardima, naime, krajnje je vrijeme da otplutaju u lošiju prošlost.