Prvi album francuskih digitalnih genijalaca nakon osam godina prtljanja po koncertnim zapisima i filmskoj glazbi začuđujuće je analogan, ali i taman toliko futuristički da disko-kugla kojoj se klanjaju zablista kao svemirski brod - roboti su se još jednom smilovali homo sapiensima pa navratili iz druge galaksije do naše Zemlje, ne bi li svijetu darovali novu epizodu 'spašavanja glazbe'... Tako nekako glasi ne samo Pharellova interpretacija povratka Daft Punk, skovana u jednom od popularnijih reklamnih videa, nego i cijela, šarmantno-agresivna, ali i iznimno učinkovita web kampanja za 'Random Access Memories'.

Već nakon prvih nekoliko sekundi eksplozivno zaraznog, ultimativnog ljetnog singla 'Get Lucky', o novom se albumu Daft Punk počelo pričati kao o spasonosnoj oazi u sprženoj sahari globalne audio-kreativnosti – što je velik teret ne samo za Guy-Manuela de Homem-Christa i Thomasa Bangaltera, već i za sve koji su nade za povratak smisla formatu LP-a tako snažno vezali uz ovaj... pa, nazovimo ga post-dance uratkom na kojem duo s briljantno stiliziranim kiborg-kacigama okuplja društvo prijatelja i idola pa 'redizajnira' vlastitu karijeru. Igrajući se s povijesnim lekcijama na način sličan onom koji smo čuli na 'Discovery', ključnom albumu njihove karijere u mainstreamu, ali opet dovoljno drugačije. Katkad radikalno drugačije.

Ruku na srce, 'Human After All' i soundtrack za 'Trona' nisu isporučili razinu na koju su od 1999. pa do 2001. navikli svoje fanove. Tako da su svi s dobrim razlogom očekivali kako će 'Random Access Memories' biti novi 'Discovery'. On to u konačnici ipak nije, a nije čak ni njegov 'nastavak' – prije nešto kao neobični prequel, album koji se klanja, eksplicitno i implicitno, radnim danima disca i elektronike, emotivnoj kokainskoj plastici ranih osamdesetih iznikloj na naslijeđu daleko nevinijeg groovea sedamdesetih. Pa dok je epohalni 'Discovery' zvučao kao disco 20. stoljeća sviran i serviran oružjem 21. stoljeća, 'Random Access Memories' nastaje u 21. stoljeću i zvuči kao dvadeseto – ali svirano i servirano u 2013. Retro futurizam i nostalgija u koktelu tuluma i melankolije, sa zvukom koji smo već čuli i previše puta, ali i duhom koji je u svojoj alkemiji posve nov, svjež, mlad i razigran.

Taj koncept posveta i kompilacija na kojem je izgrađen cijeli uradak očit je i u njegovom gradivnom tkivu, individualnim pjesmama kakva je, recimo, 'Giorgio By Moroder', svojevrsni spomenik živoj legendi, pioniru 4-to-the-floora iz naslova. Osmišljen i realiziran kao devetominutni prog-marš kroz koktel kinematografskog electro-noirea, itala, loungea, klasike i scratchinga, u skladnoj, dinamičnoj vožnji kroz ranu povijest plesne glazbe.

Što 'Random Access Memories', dakle, jest i u svojoj cjelini – uz 'Get Lucky', čiji je zarazni polet potenciran ne samo odličnim vokalom Pharrella Williamsa, već i gitarom još jednog pionira disca Nilea Rodgersa (Chic), kao i dodatno Pharrellovo gostovanje na nešto manje zanimljivoj, ali u kontekstu plesnog mantranja itekako učinkovitoj 'Lose Yourself to Dance', tu je i 'Instant Crush' (feat. Julian Casablancas), koji zvuči kao da Daft Punk surađuje s današnjim bendom The Strokes, iz čije novootkrivene fascinacije osamdesetima posuđuje i sočni solo na gitari.

'Touch' s Paulom Williamsom posebno je bizarna zvjerka, disco za koktel partyje s čašama na visokoj nozi koji u jednom trenutku biva utopljen u zborno pjevanje i dramaturgiju filmske glazbe sedamdesetih, a dok 'Beyond' odjekuje kao melankolična strana francuskog-disca od prije desetak i kusur godina (čitaj: Air), 'Fragments Of Time' neobično je radiofonična suradnja s američkim house producentom Toddom Edwardsom – koji je pjesmu ne samo autorski supotpisao, već i otpjevao njezine stihove.

Roboti su se vratili na zemlju pa iako nisu spasili glazbu, ni promijenili svijet svojim novootkrivenim apetitom za retro futurizam, učinili su ono što se od njih zapravo i očekivalo – spasili su svoju karijeru, oživjeli vjeru u format albuma, dajući mu puni smisao bez napadno konceptualnog nagona i u konačnici darovali čovječanstvu još jednu sjajnu zbirku nerijetko čarobnih, savršenih pjesama.

Nije loše za hrpu žica i metala, ha?

Ocjena: 9/10

Izdavač: Daft Punk/Columbia