Doduše, ne u glavni i natjecateljski program, već u Forum, dio berlinskog festivala posvećenog predstavljanju mladih, novih i eksperimentalnih autora, no i to je nešto - na današnjoj press konferenciji održanoj u prostorijama Hrvatskog audiovizualnog centra, okupljeni (ravnatelj HAVC-a Hrvoje Hribar, producentica Zdenka Gold, redatelj Bobo Jelčić i glumci Ivana Roščić i Vinko Kraljević) bili su vidno oduševljeni činjenicom da je jedan novi domaći uradak konačno upao u program stranog A festivala.

'Zahvalan sam što nije komedija', izjavio je Hribar, objasnivši kako ulaz 'Obrane i zaštite' u Berlin, gdje će film biti prikazan 9. veljače, podsjeća na to da hrvatski film nisu samo populistički blockbusteri o kojima se ovih dana puno piše i govori, već da postoji i druga, autorska strana.

'Obrana i zaštita' film je o današnjem podijeljenom Mostaru, o sudbini ljudi u post festumu vjerskih ratova na Balkanu, krizi identiteta i teškim odlukama glavnog lika, mostarskog Hrvata i katolika kojem umire prijatelj Bošnjak i musliman, a što pokreće lavinu reakcija i emocija oko pitanja odlaska na sprovod, organiziran sa suprotne strane gradske crte razgraničenja.

Jelčić, kojem je ovo prvi dugometražni igrani film, a do sada je bio poznat po radu u kazalištu i eksperimentalnom filmskom uratku 'Ono sve što znaš o meni' (2005), objasnio je da je 'imao potrebu reći nešto o stanju stvari koje nisu na vijestima' te snimiti prvi film o stanju u Mostaru, koji će se usto više baviti psihološkim i emocionalnim posljedicama politike, nego politikom samom. 'Mostar je grad koji pati od nacionalnih bolesti', kaže Jelčič o svom rodnom gradu, usput se zahvalivši HAVC-u na iskazanoj hrabrosti.

Naime, iako je riječ o hrvatskom redatelju i hrvatskoj produkciji, bili je onih koji su u startu prigovarali HAVC-u zbog dodjele financijskih sredstava projektu koji se snimao u drugoj državi, s brojnom BiH ekipom, šarenom glumačkom postavom (od Bogdana Diklića u glavnoj, do Sergeja Trifunovića u sporednoj ulozi) i novcem bosanskohercegovačkog koproducenta. 'HAVC je prvi dao novce, a tek kasnije su ušli BiH producenti', kaže Jelčić, zaključivši kako je riječ o osobnom uratku i izrazu želje da potpiše nešto što ostaje budućim generacijama jer upravo je trajnost filmskog medija, između ostalog, ono što ga razdvaja od njegovog dosadašnjeg rada u kazalištu.