Tko su glazbeni heroji uz koje ste odrasli i koji su utjecali na vaš glazbeni ukus?

Moram se vratiti u daleku prošlost. Bendove iz svog grada imao sam prilike i vidjeti uživo, ili u gradu ili na bini, pa su logično najviše i utjecali na mene. Parafi su bili meni kao klincu ono što je danas klincima Justin Bieber. Nisam možda vrištao na njihovim koncertima, ali je to za mene u svakom slučaju bio događaj od religioznog značaja. Isto tako i Termiti, s njihovim karizmatičnim pjevačem, a nešto kasnije i grupa Ogledala i Let 2. S prostora bivše Jugoslavije grupe Šarlo akrobata, kasnije i Katarina II, grupa Film od hrvatskih bendova, puno slovenskih bendova. Bio sam fasciniran grupom Laibach makar njih nikada nisam ozbiljnije i slušao. Od strane scene Peter Gabriel u samome početku, a u fazi odrastanja i Billy Idol, Stray Cats i još mnogi drugi... Ubrzo mi se sve to okrenulo naopačke i odvelo me u jednu skroz drugu fazu. Ovo su baš bendovi koji su me uveli u svijet glazbe.

Ako postoji top 10 najdražih filmova, koji bi to bili?

Teško mi je razlučiti koji su mi najdraži, a koji su mi najvažniji. Nekada me se snažno dojmi i nešto što mi nije drago. Ali među najdraže filmove sigurno bi upala trilogija Sergia Leonea, špageti westerni s Clintom Eastwoodom, zatim film 'Apokalipsa sad' F. F. Coppole, možda 'Dogville' Larsa Von Triera, 'Sjećanje na umorstvo' Joon Ho Bonga, 'Princeza Mononoke' i 'Avanture Male Chihiro' Hayaoa Miyazakia, 'Paklena Naranča' Stanleya Kubricka, 'The Nightmare Before Chrismas' Tima Burtona, 'Život Drugih' Floriana Henckel von Donnersmarcka...

Filmove kojih redatelja i kojih glumica i glumaca obožavate gledati?

Obožavam sve filmove Hayao Miyazakija. Sada se ta ljubav prenijela i na moje ostale ukućane. Volim filmove Larsa von Triera, Paula Thomaas Andersona, Clinta Eastwooda, a zadnje vrijeme i Joon-ho Bonga, kao i Michaela Henekea. Od glumaca volim Daniela Day Lewisa, Philipa Seymura Hoffmana, a od naših Radu Šerbedžiju, Mislava Čavajdu, Ozrena Grabarića, Tanju Smoje, Alena Liverića, Andreju Blagojević... I sigurno još stotine talentiranih ljudi, ali trenutno nemam prostora za to. Strah me je da sam nekog meni bitnog zaboravio, a ima i puno glumaca s prostora bivše države koje isto volim, ali popis onda ne bi imao kraja, ha, ha, ha.

Koja su vas književna djela oduševila i ostavila trag na vama i zbog čega?

O Milanu Kunderi i 'Besmrtnosti' već sam puno toga rekao pa nekako mislim da nema više razloga ponovo objašnjavati. Radije bih spomenuo par drugih pisaca ili knjiga. Meša Selimović mi je sigurno najdraži pisac s ovih prostora. Njegova knjiga 'Tvrđava' kao i 'Derviš i smrt' su mi kao vodič kroz život. U njima se može pronaći cijela povijest, razlozi za propadanje civilizacija, isticanje pravih vrijednosti, kao i sve ono najlošije što se može pronaći u čovjeku. To je isto pisac čija su me dijela natjerala preispitati vlastite stavove i vrijednosti. Agota Kristof i njezina trilogija 'Velika bilježnica', 'Dokaz' i 'Treća laž' su me isto zatekli nespremnog. Nisam imao nikakva očekivanja prema tom djelu, ali sam ubrzo shvatio da se radi o velikoj autorici i da mi je u rukama velika i važna knjiga!

To su one knjige koje pustiš iz ruku tek kada dođeš do zadnje korice. Jednostavno dragulj u 'novijoj' književnosti. Nema tu suvišnih riječi, nema klasičnih književnih opisa, stvari su gole i sirove. Točno onakve kakve, zapravo i jesu. Od Agote sam naučio da se neke stvari mogu dovoljno dobro opisati ili prenijeti opisujući ne sam događaj, već njegovu posljedicu. Zbog te sam autorice počeo istraživati jednu cijelu, za mene nepoznatu, književnu scenu. Puno je još autora i knjiga koji su ostavili trag u meni. Svaka knjiga koju pročitam, nauči me nečem novom i obogati me na neki novi način. Nema knjige od koje nisam barem nešto dobio ili naučio. U ovome svijetu gdje nam se nude gotova rješenja i gdje smo svakodnevno izloženi reklamama, ponekad mislim kako je knjiga zadnja nada za očuvati našu svijest, vježbati maštu, a ujedno njome možemo pobjeći na sigurno i mirno mjesto.

Tko su slikari pred čijim slikama biste mogli stajati satima i zašto?

Danas me zanima nešto drukčiji vid vizualne umjetnosti i nekako više pratim umjetnike koji se ne drže platna i boje. Sve se to kod mene svakodnevno mijenja, ali neki od ljudi koje cijenim i volim bez obzira na moje promjene raspoloženja i ukusa su Francis Bacon, Daniel Richter i Mark Rothko koji je moja ljubav još od školskih dana.
Ali na pitanje zašto mi se sviđaju njihova djela jednostavno nemam odgovora.

Da vam se pruži prilika, s kojim biste pjevačicama i pjevačima sa svjetske scene rado snimili duet?

Joj, nemam pojma. Iskreno, nemam baš neke lude želje za suradnjama takvog tipa. Kada imam što za napisati, onda to i napišem, a potom i otpjevam. U tim pričama teško vidim još nekoga. Drukčija je priča s instrumentalistima ili autorima. Rado bih surađivao s glazbenicima iz grupa Sigur Rosa ili Efterklanga. Gitaristi iz grupe Mogwai me oduševljavaju i rado bih da nam gostuju na albumu, ha ha ha... Volio bih surađivati i s Jonnyjem Greenwoodom, Davidom Sylvianom. Velik dio autora je nažalost pokojni, kao npr. Karlheinz Stockhausen ili Miles Davis pa o mogućoj suradnji ne mogu čak ni sanjati.

Tko vam imponira od domaćih glazbenika i glazbenika iz regije i zašto?

Tu imamo problem. Veliki dio svojih idola sam imao prilike upoznati i uživo pa mi se ta slika kod nekih malo narušila. Naravno, neke ljude izuzetno poštujem, a da možda i nisam lud za njihovom glazbom... npr. Đorde Balašević, Arsen Dedić, Zlatan Stipišić, ali nezahvalno je nabrajati domaće glazbenike kao neke favorite, jer bi se oni, koji se ne nađu na listi, mogli naduriti. Mi glazbenici smo pomalo tašti. Zato bih radije preskočio listu najdražih kolega.

Tko su povijesne ličnosti čije uloge u povijesti smatrate izuzetno važnima i zbog čega?

Pa možda bih na prvo mjesto stavio velike grčke mislioce i filozofe kao što su Sokrat, Platon i Aristotel. To su ljudi koji su podignuli svijest gotovo čitavog svijeta i neke moralne vrijednosti na jednu višu razinu. Po meni su započeli ovu civilizaciju, makar, nisam siguran jesmo li uopće dosegli njihove ideje i zamisli.
Možda bih mogao među njih spomenuti i Ghandija. Pokazao je kako se mirnim putem i bez nasilja mogu napraviti puno veće stvari nego što se pokušavaju napraviti ratom, paležom i ubijanjem. S obzirom na trenutačnu situaciju u svijetu, trebalo bi nam pod hitno stotinjak njegovih replika.

Postoji li među skladateljima klasične glazbe skladatelji koje obožavate i zbog čega?

Arvo Pärt je sigurno na prvom mjestu. Taj kompozitor, sa svojim dugim trajanjima tonova ili sa svojim genijalno posloženim glasovima ima moć odvesti me u neke potpuno nove dimenzije. Vrijeme stane, a prostor se izgubi dok slušate njegova dijela. Naravno, Johann Sebastian Bach je izvan bilo kakve kategorije. Isto tako, postoji veliki broj suvremenih glazbenika koji su unijeli neke nove stvari u klasičnu glazbu i neki od njih rade stvari koje su me zainteresirale i koje sam vremenom zavolio. Uz ranije nabrojenog Stockhausena, volim i Stevea Reicha, Ligetija, i još mnoge druge. Sigurno sam nekoga zaboravio. Ah...

Koje TV serije obožavate i mogli biste ih gledati iz reprize u reprizu?

Definitivno 'Seinfeld'. Kada sam umoran i trebam nešto što će me opustiti, a možda i nasmijati, onda je to 'Seinfeld'. Vjerojatno sam svaku epizodu pogledao barem pet puta, ali me to ne smeta. Volim gledati i 'Columba' jer me isto opusti. Nema tu nikakve brzine, suvišne napetosti i akcije. Sve je usporeno i smirujuće. Točno ono što trebam.
Volim i seriju 'Sopranos'. Mili mi je kupila sve epizode na DVD-u pa ih znam pogledati kada se vratim s puta mrtav umoran. OK su mi i novije serije kao 'Breaking Bad', 'Office' ,'Oz', ili 'Criminal Minds', ali ipak sam za staro i sporo opciju ha, ha, ha. Nabavio sam si i sve epizode naše serije 'Prosjaci i sinovi' pa se baš spremam ovih dana na obnavljanje gradiva.