Par stranih turista dolazi u Hrvatsku na odmor. On je prezaposlen pa mu mobitel stalno zvrnda i tijekom odmora, ona guta tablete, brak je u krizi. Sretnu još jedan par postarijih turista za koje se ispostavi da i tijekom godišnjega odmora propagiraju publikacije svoje vjerske sekte.

Zajedno kreću na Velebit u turistički lov. Velebitska bespuća, jedan 'galeb', suprugova ljubomora, ugriz poskoka.

Dvoje glavnih likova tone sve dublje i dublje. Sviličić pritom jednako opanjkava naše viđenje stranaca i inozemni 'nadklasni' pogled na domicilno stanovništvo. 'Dva sunčana dana' ima solidnu ljubavnu priču, no to je prije svega još jedan film o odnosu Hrvatske i svijeta.

Početna fabularna konstrukcija i odnosi među likovima vrlo dobro su posloženi, no Sviličićev minimalistički stil ovdje se dobrim dijelom pretvara u prazninu. Znalo se to Sviličiću dogoditi i prije, ali bi bivalo premošteno finim humorom ili bravurama sjajnih karakternih glumaca. A Maya Sansa i Bristol Pomeroy, interpreti glavnih uloga, nažalost nisu takvi.

'Dva sunčana dana' nije loš film, ali osnovnoj ideji ipak nedostaje nadogradnja. Spomenuti moto pretvorio se u svojevrsni uteg. No Sviličićev film, za razliku od većine naslova koji su muku mučili prije odjavne špice, barem ima efektan kraj.