Uvijek mi je, kada gledam talentshowove na televiziji, pomalo žao mlađarije koja se na njih prijavljuje. Neki su u psihotičnoj zabludi što se tiče vlastitog talenta, ali čak ni budućnost onih koji nisu ne čini mi se preružičastom. Ako je, naime, suditi po takvim domaćim natjecanjima, najbolje što im se može dogoditi jest da postanu kao Saša Lozar ili Natali Dizdar, dok im u svim ostalim varijantama, čak i ako budu najbolji, preostaju nastupi pri otvaranju novih shopping centara ili milosrdno gostovanje na velebnim koncertima zabavnoglazbenih zvijezda koje monopoliziraju estradu već dvadeset i više godina. S druge strane, ekipa tih talent-showova uvijek strahovito inzistira na tome da su ti ljudi došli 'ostvariti svoj san', njihovim nastupima pridružuje svakojake patetične džidže kao što su usporeni snimci uz patetičnu glazbu, razdragana lica obitelji i prijatelja... kao da se snima uvod u novu verziju filma 'Zvijezda je rođena', a licencirani televizijski serijal je ni manje ni više nego njihov trnovit put do slave.

Domaće komercijalne televizije već su u više navrata na taj način eksploatirale iracionalne nade mladih natjecatelja diljem zemlje, a odnedavna su se u megaudicijske pothvate dali i javni djelatnici s Prisavlja pa smo jučer dobili 'The Voice', zabavnoglazbeno natjecanje pjevačkih talenata za koje nikom živom nije jasno zašto ne zove 'Glas'. No da je naziv emisije jedina nejasnoća, sve bi bilo super. Ima ih, međutim, još.

Još dok je HTV najavljivao svoj novi projekt, nad glavom mi se stvorilo stotinjak upitnika kada su predstavili mentore. Ivan Dečak?Indira iz Colonije? Možda su mi standardi amaterski i glupi, ali već sam unaprijed pretpostavila da će barem pola natjecatelja pjevati bolje od njih, a to se u sinoćnjoj emisiji pokazalo kao notorna činjenica. Jacques Houdek i Tony Cetinski, doduše, znaju pjevati, Jacques se već na neki način i pokazao kompetentnim u ulozi pjevačkog mentora, ali riječ je o dvije izrazito neugodne osobe koje su - Jacques šaketanjem po novinarima, a Tony vrijeđanjem kolega u žiriju jednog drugog talent-showa - u najboljem slučaju zaslužile da ih se tretira po sistemu: 'Pjevaj i šuti', a sad su opet dobile priliku prodavati pamet i vrijednosti mladim i povodljivim kandidatima.

Mentori su se, kao što sam i pretpostavila dok sam još čitala najave, pokazali i kao najveći problem showa za sinoćnje premijere. Jacques je iz neobjašnjivih razloga došao odjeven kao pripadnik Blejkove sedmorke, nacistička divizija 'Herman Goehring', njegovo i Tonyjevo tobože 'dobroćudno' prepucavanje bilo je otprilike jednako simpatično kao i upala uha, a u navedenu boleštinu dalo se posumnjati u svih članova žirija kada su iz neobjašnjivog razloga u daljnje natjecanje propuštali žene koje pjevaju u najmanju ruku traljavo te urlatore koji samo znaju graknuti u mikrofon kao da je megafon, da bi onda već sljedeće minute zaboravili stiskati dugmiće i odbijali one koje pjevaju sasvim pristojno.

Sami natjecatelji bili su prilično dobri - dobar ih je dio, kao što sam i sumnjala, pjevalo bolje nego što im pjevaju mentori i živo me zanima što će to, recimo, naučiti od Ivana Dečaka, show kao show odrađen je profesionalno i pristojno - sviđa mi se što u studiju nema nekakvih pretjeranih voditeljskih intervencija i brbljatorija između nastupa (osim - avaj majko! - onoga među mentorima), studio malo izgleda kao da su nabrzaka preuredili onaj za Piramidu (valjda se to sad 'nosi' u televizijskom svijetu), a od Ledovih reklama već su mi se bile smrznule oči.

Konačna bi ocjena bila - nije loše, ali..., pri čemu bi iza ovoga 'ali' stajalo sto prigovora na mentore, ali i na činjenicu da sve to zajedno i nije osobito zabavno. Znam da sam se na početku teksta sažalila nad natjecateljima i time kako ih slični showovi eksploatiraju da bi snimili xy sati pučke zabave za gledateljstvo, ali to je tako, pri čemu je HRT (ili licenca po kojoj su snimili show) preskočio jedan od najzabavnijih momenata takvih serijala - prikazivanje failova s audicija. To su obično zgodni štikleci kojima se fino razlamaju nizovi amatera koji svi pjevaju dovoljno dobro da bi pod nekim okolnostima mogli proći u daljnje natjecanje, a koji su nizovi, sami za sebe i na kraju krajeva - pomalo dosadni.