Kao i svaki veliki trend u svijetu trendova kao takvih, i azijski je film imao svoju kratku, ali itekako pristojnu, štoviše jedno vrijeme dominantnu turu jahanja – prije nekih pet, šest godina bio je 'hot new shit' na međunarodnoj filmskoj sceni, a iskapanje svega unatrag pedeset godina japanske, korejske, kineske i tajlandske produkcije, kao i fanatično praćenje jedinstvenih, atraktivnih novih naslova, zatrpali su sve - od prestižnih svjetskih festivala do polica DVD shopova, u kojima su konačno izašli iz geta polica tzv. opskurne 'world produkcije'.

U međuvremenu, baš kao i svaki drugi trend u spomenutom svijetu trendova, i azijski je film postao 'normalnim' dijelom svjetske filmske produkcije – što u prijevodu znači da više nije bio 'hot new shit', već jednostavno još jedan punopravni član 'scene', a međunarodni festivali posvetili su se novim egzotičnim igračkama (poput Rumunjske, npr.), dok su sporadični atraktivni novi naslovi iz raznih dijelova Dalekog istoka postali ne samo ravnopravni američkoj produkciji (ponekad čak i u Hrvatskoj, vjerovali ili ne), već i dominantnom alternativom tzv. holivudskom smeću koje nezaustavljivo zatrpava multiplekse.

U kontekstu toga, ogroman, polagan, ali siguran i enciklopedijski progresivan rast Far East Film Festivala u susjednim nam Udinama, sjedištu najvećeg svjetskog festivala azijskog filma na svijetu (izvan Azije, naravno), dosegnuo je plafon prije dvije godine, s velikom slavljeničkom, desetom po redu smotrom najboljeg, najzanimljivijeg, najpopularnijeg i – naravno – najdostupnijeg, tj. svega onoga što Cannes, Berlin i Venecija ne žele, ali itekako želi ekipa koja s pivom u ruci u ponoć skandira na krvave horore iz Bangkoka. Sve nakon toga tek je konstanta nakon koje nema gore, ali srećom ovaj, dvanaesti po redu FEFF, nije obilježio ni početak pada prema dolje.

Baš kao što su nakon silnih godina krize filmske industrije pojedinih azijskih zemalja u posljednjih 365 dana doživjele pravu renesansu – primjerice, iako je u Japanu prodaja DVD-a pala za 9,7 posto, prvi put nakon dugo vremena domaća kino-produkcija porasla je i odnijela čak 56,9 posto zarade, s čak 448 snimljenih naslova. I Hong Kong se malo izdignuo iz trenda konstantnog pada pa je zabilježio porast profita na nacionalnim blagajnama, s dominacijom domaćih naslova sve do dolaska 'Avatara', ali i pristojnom brojkom od više od 250 snimljenih filmova; Kina bilježi posebno veliki porast koji se odvija paralelno s općim porastom njezine ekonomije, a predviđanja su da bi na domaćem tržištu kineski film (više od 450 produciranih naslova) uskoro mogao pojesti američki, baš onako kao što je kineski biznis pojeo Hummer i dolar.

Mali komadić svega toga slio se ove godine od 23. travnja do 2. svibnja u Udine, a gledalo se uistinu svašta – mračna ratna priča o masakru Kineza u Nankingu od strane sadističkih japanskih okupatora u 'In The City Of Life And Death'; odlični tajlandski gore-triler 'Slice'; političke kung-fu ekstravagance 'Bodyguards Ans Assassins' i 'Ip Man 2'; velika restrospektiva 'Nudes! Guns! Ghosts!' presjek je produkcije legendarnog japanskog studija Shintoho, filmova iz pedesetih i šezdesetih prepunih, kao što ime programa kaže, golotinje, pištolja i duhova...

Pobjednik koji je oduševio i publiku i kritiku, osvojivši obje prve nagrade, odlični je korejski 'Castaway On The Moon' Lee Hedy-juna, jedinstvena ljubavna priča i originalna razrada kritike modernog, hiperdigitaliziranog društva 'Facebook komunikacije', priča o mladom biznismenu koji utučen promašenom jurnjavom za uspjehom odluči počiniti samoubojstvo skokom s mosta, ali preživi i ispliva na pusti riječki otočić nedaleko megalopolisa, odlučivši živjeti kao Robinson Crusoe nadomak Seula i koristeći poslovno odijelo za izradu strašila, a kreditne kartice za struganje ptičjeg izmeta s krova svoje improvizirane nastambe. Sve to kroz prozor dalekozorom gleda korejska hikikomori, djevojka koja se izolirala od svijeta višegodišnjim zatvaranjem u sobu, odlučivši mu jednog dana poslati poruku u boci...

Iznimni duhovit, sjajno snimljen, emotivan, inteligentan i apsolutno svjež u pristupu formuli 'romantične komedije', 'Castaway On The Moon' uistinu jest jedan od najboljih filmova prikazanih na festivalu (moj favorit ipak je japanski 'Boys On The Run', bizarna komična drama, adaptacija poznate mange s malo mračnijim humorom i ne toliko 'na prvu'), ali i očekivano, 'iz aviona' očiti pobjednik u kategoriji jednog 'Dobrodošli u Dongmakgol', također jednog od pobjednika Udina koji se mogao vidjeti i na prvoj Reviji azijskog filma u Zagrebu. Nadamo se samo da ćemo jednom, bilo kad, ako već ne uskoro, nešto od svega ovoga također moći pogledati i u Hrvatskoj. Na velikom platnu, naravno, ne samo na diviksu.