'Štrajk mozga' je novi studijski album Ede Maajke koji će doživjeti svoju koncertnu promociju u petak 11. svibnja u klubu Aquarius. Uoči tog nastupa popričali smo s Maajkom o 'Štrajku mozga', gostima na novom albumu, Izraelu kao inspiraciji, karijeri izvan granica Balkana, sličnosti s albumom 'Stigo ćumur' itd.
Pod kojim okolnostima mozak odlazi u štrajk?
Kad je na kraju snage, kad je toliko izmrcvaren manipuliranjem da jadan više ne može i ne zna 'ko je, ni što je, ni što voli. Ovo zadnje - što voli i što želi - najbitnije je, jer mislim da većina ljudi uopće ne zna što želi.
Koliko je teško pobjeći od svih tih zlih, zlokobnih i nepotrebnih utjecaja kojima smo svakodnevno bombardirani?
Ni bijeg nije rješenje, sad ako ćemo dublje u to, hahaha - rješenje je jednostavno ne davat' im pažnju, ne davati glupostima moć nad sobom. Znači, ja znam, recimo, da ti misliš da materijalni uspjeh ili fakultet čini čovjeka, ali ne slažem se s tobom i gotovo, ne živim na taj način i odlično mi je. Ljudi su jako povodljivi, imam osjećaj da idu doktorima samo da dobiju potvrdu da su dobro, ili da nisu, od čovjeka koji zna što je najbolje za njih, on zna što je najbolje za njih.
I prije nego što se album pojavio na tržištu najavili ste da je zvukom najsličniji albumu 'Stigo ćumur'. Zašto?
Zbog produkcije, jer na 'Ćumuru' sam radio s Billainom, a i bilo je nešto grime beatova SleepGolfera, dosta nabrijano i tvrdo.
Vrlo je zanimljiva suradnja s Marchellom i Kandžijom u pjesmi 'Drukčiji'. Kao da ste se tom pjesmom maknuli od lokalne sredine i pogledali planet Zemlju te posvetili pjesmu svim ljudima na njoj.
Globalno je postalo lokalno, a lokalno globalno, svi smo jedna cjelina, s manje-više istim problemima. Imamo ogromne civilizacijske probleme kao što je porast temperature i sve veći klimatski disbalans, a ljudi se prave glupi i ponašaju se k'o da će to sve proći samo od sebe. Drugi dio pjesme je vječna priča o animozitetu prema drukčijem i nepoznatom, čisti strah od nepoznatog, čisto neznanje, a jedini lijek je naučit' i spasit' buduće generacije. Svjetsko društvo mi izgleda kao pacijent s rakom pluća koji jedva diše i dalje puši.
Koliko su život u Izraelu i nova ljubav utjecali na vašu kreativnost kao autora? Je li Tel Aviv inspirativan kao Zagreb i Tuzla?
Kad mi je u tom segmentu sve u redu, mislim na ljubav i obitelj, onda je sve lakše i ugodnije, što bi rekli - radi mi se. Krivo bi bilo reć' da sam kreativniji, jer nekad najbolje stvari uradim u lošim stanjima i pod pritiskom, ali sam bolji i ta kreativnost ode i na druge aspekte života, a ne samo na muziku. Inspiracija mi već dugo ne ovisi toliko o mjestu prebivanja, jer kad radim album bitniji su mi suradnici, producenti i studio, kakva je ekipa i koliko smo opušteni skupa.
Od vašeg albuma 'Spomen ploča' do danas prošle su dvije godine, promijenila se vlast u Hrvatskoj, pred vratima smo EU... Jeste li zadovoljni promjenama koje nudi vladajuća garnitura? Osjećate li kao glazbenik da živite bolje ili lošije?
Jako je teško i situacija je dosta lošija nego prije nekoliko godina. Ako imaju ikakve sposobnosti, a izabrani su pa bi trebali imat', onda je pravo vrijeme da to i vidimo. Zasad mi je ovo sve pomalo i polagano, a narod nestrpljivo čeka tračak nade i sunca.
Nedavno se pojavilo reizdanje albuma Arsena Dedića 'Ministarstvo straha', koji također gostuje na vašem albumu. Je li ga bilo teško nagovoriti na suradnju?
Iskreno sam ga zamolio, a pomogao mi je i Miro Vidović s preporukom, ček'o sam i doček'o. Stvarno ga je zadovoljstvo gledat' dok radi i kako to sve radi, ima u njemu kamaru energije i čovjek zna. Znaš ono kad netko radi nešto s takvom lakoćom da ti totalni gušt samo promatrat' i upijat'.
Odakle ideja da Željka Pervana pozovete kao gosta u pjesmi 'Diši'? Kako je tekla vaša suradnja na toj pjesmi?
Snimio sam info verziju s nekim svojim poluforama i nisam bio zadovoljan, a cijelo vrijeme mi je on bio u glavi i njegovi skečevi, ali nisam bio siguran hoće li se njemu svidjet' cijela stvar. Zamolio sam ga da posluša, čak mislim da sam im'o sreće i da su mu djeca lobirala malo u moju korist, hahaha, prist'o je i bio je to jedan od veselijih dana za sve nas u studiju.
Više je nego zanimljivo i gostovanje rock legendi, grupe SMAK koja neminovno podsjeća na Trnokop, bend koji ste započeli s Damirom Avdićem, ali bez budućnost zbog vaših obaveza. Je li bilo nekih poveznica s Trnokopom tijekom nastajanja pjesme 'Diši'?
Nije, jer je ovo nastalo u periodu 'Spomen ploče', kad smo svirali taj materijal. Poveznica je definitivno rif, jer se počelo i zaboravljat na takve rifčine, a onda se pojavio Graha koji se razbacuje dobrim rifovima, hahaha.
Kako ste došli na ideju da vam SMAK gostuje na albumu?
Pa kako neće, riječ je o legendama. Čast mi je što su mi dopustili da repam preko onog sempla i još mi je bilo draže čut' od Točka da im se sviđa.
Postoji li kakva želja ili mogućnost da se Edo Maajka ovim albumom otisne s Balkana i isporuči svoju dozu hip hopa publici diljem Europe?
Sumnjam, to bi iziskivalo repanje na engleskom, a u tom sam polju još uvijek nesiguran. Ne znam, nekako se ne mogu vidjet' ni čut' na engleskom.
U petak 11. svibnja gostujete u klubu Aquarius u kojem ćete promovirati 'Štrajk mozga'. Tko dolazi u vašoj pratnji? Hoće li to biti više rock koncert podebljan beatovima ili elektronika ofarbana s malo gitara?
To je promocija 'Štrajka mozga' i repat ću puno novih stvari, puno starih, a imat ću i potporu Frenkija, Kandžije i DJ Soula na bini. Muziku prije i poslije će vam puštati DJ Oli Do Boli, znači dobar i žestok sound system koncert. Ovo će biti premijerno izvođenje novih stvari i iskreno jedva čekam, vidimo se u petak u Aquariusu...