Nakon tri objavljena književna djela, koja su dobila izuzetno pozitivne kritike i pohvale, diplomirana novinarka, spisateljica i autorica poznatih hitova domaćih estradnih zvijezda Milana Vlaović objavila je svoju četvrtu knjigu 'Glad'. Ispričala nam je koliko nje same ima u njoj i koliko je to o čemu piše - fikcija. Otkrila je i tko prvi čita njezine rukopise te kakav je osjećaj napisati zadnju rečenicu u knjizi
Tko prvi ima čast pročitati vaše rukopise prije nego što ih predate izdavaču?
Moram priznati da je u slučaju knjige 'Glad' prva je pročitala urednica knjige Marina Vujičić, ali to je zato što je ona moja dugogodišnja prijateljica. Nakon nje rukopis su pročitali moji bliski ljudi, prijateljica Ana Bogišić, moje sestre. Čitale su je i moje cure s integrativne psihoterapije jer sam željela dobitipovratnu informaciju o tome kako su se njima svidjeli likovi. Postoji krug ljudi do čijeg mišljenja držim i kojima pošaljem rukopis na čitanje prije samog objavljivanja, dok je knjiga u nastajanju. Kroz njihove dojmove upotpunim vlastito viđenje.
Jesu li roman pročitali vaš partner Boris, vaša djeca?
Boris nije čitao rukopis nego kad je roman objavljen, a djeca još nisu u tom điru. Mislim da će oni čitati moje knjige za koju godinu.
Kakav je osjećaj napisati zadnju rečenicu?
Dobar ako znate da je to zadnja scena romana i zadnja rečenica. Stvar je u tome da kad imate roman od 253 stranice kao što ima 'Glad', imate se na što vraćati. Jer je toliko dugo mjeseci rada na njemu i uvijek je postojao trenutak na koji sam se uvijek mogla vratiti na neki dio pa ga čitati ponovno i mijenjati. Rekla bih da je roman kao organizam koji se mijenja i poprima neke druge oblike, strukture i forme dok na kraju ne kažete - dosta.
Što vas je inspiriralo za novu knjigu?
Inspiriralo me to što sam došla do nekih spoznaja proteklih godina koje se odnose na psihološke teme, a koje sam željela staviti u tekst. Trebala mi je junakinja i čitav niz likova kroz koje ću moći ispričati priču i sve one poruke koje sam pokupila tijekom četverogodišnje edukacije iz integrativne psihoterapije. Jako sam dugo razmišljala o likovima sve dok nisam sjela pisati, a zapravo mi je bilo puno lakše kad sam shvatila da tu junakinju zapravo imam u svom prvom romanu 'Blato' koja je ostala nedovršena, nedorađena. Imala sam također sjajnu disfunkcionalnu obitelj iz te knjige, u kojoj moja junakinja stasa i kroz njihovu obiteljsku priču sam pokazala psihološki razvoj tog lika.
Koliko je vaš novi lik preslika vas, koliko vama bliskih ljudi, a koliko fikcija?
U određenim trenucima pisanje je bijeg od stvarnosti. Sigurno je da me ima na svakoj stranici. Ljudi su kao spužve i kupe u sebe spoznaje, iskustva, ono što su čuli od nekoga, doživjeli, a tako je i sa mnom. U knjizi sam progovorila o puno tema. Ovaj roman nije samo o samospoznaji nego priča o odnosu očeva i kćeri. 'Glad' ima niz podslojeva i zapravo je zanimljivo slušati informacije onih koji su ga pročitali jer je svakoga dotaknulo nešto drugo.
U knjizi ste se, kao što kažete, dotakli mnogih tema pa tu ima i obiteljskog nasilja, ksenofobije, nacionalizma, narcizma. Ljubavni par iz romana preslika je česte životne kombinacije - muškarac narcis, u ovoj priči estetski kirurg Eugen. Zašto se žene zaljubljuju u takve muškarce?
Narcisa je oko nas puno, pa i u javnom životu, naročito muških, a žene se zaljubljuju u njih jer su to najšarmantniji muškarci na svijetu. To su osobe koje imaju šarma u izobilju. To čak nema veze s njihovimfizičkim izgledom, premda su mnogi od njih dosta zgodni i imaju način na koji znaju kako sa ženama.
