Korporacijska politika koja je već nadvisila sam državni aparat i solidarno se priključila globalizaciji ostavljajući žrtve iza sebe, ušetala se i u diskografsku industriju onoga trenutka kada su shvatili (a shvatili su to odavno) da je poruka rock glazbe moćnija od državničkih proglasa, medijskih kampanja, političkih poruka… te da konzumenata koji se ne slažu s njihovom politikom ima više od njihovih istomišljenika. Jednostavno, trebalo je preuzeti kontrolu i prodati što više buntovništva što većoj količini ljudi. Ukratko, korporacijska politika i komercijalizacija medija ugušila je taj proslavljeni bunt rokera.

Jedan od najpoznatijih rock buntovnika s ovih prostora, Branimir Štulić, svoju je karijeru izgradio upravo na jasno određenom buntovništvu, čvrstom stavu bez dlake na jeziku protkanom kroz stihove koji se i dan danas citiraju. U međuvremenu se odrekao gotovo svega i skrasio kao ubogi umirovljenik daleko od doma, zadržavajući za sebe svoje mišljenje koja vrlo rijetko iznosi u javnost jer ga u pravilu uvijek krivo protumače. A kakvo je stanje s rock buntovnicima u Hrvatskoj danas?

Godine su prošle, stasali su novi klinci i rodila se jedna nova generacija buntovnika koja je na početku tiho, ali samouvjereno promolila glave te glasno izgovorila što misli tiha većina.

Nakon što su ove godine mnoge osobe iz javnog života jasno i glasno digle glas i dale podršku građanskoj inicijativi u borbi za Varšavsku, i neki su rokeri osjetili potrebu da iskoriste svoj utjecaj i popularnost te se izjasne na sebi svojstven način. Tako se među prvima prosvjednicima pridružila Mirela Priselac Remi – pjevačica grupe Elemental koja je tih dana 'Varšavskog ustanka' sa svojim bendom snimila prigodnu pjesmu 'Za grad' posvetivši je gradonačelniku hrvatske metropole:

'Milane moj, slušaj me,
sjest ću pred maricu ne mrdam odavde
Neću bit pijun ni vlasti ni vlade
I možeš me tući i slomit mi kosti
Al' ja ću se opet s rogatim bosti
U meni je snaga cijeloga grada
Stat ću pred muriju na vrh barikada
Izać' ću van, povikat ću dosta,
Sloboda je skupa al' neka me košta'
Itd.

Poštovatelji grupe Elemental jako dobro znaju da su Remi i ekipa već odavno u svojim pjesmama, bez dlake na jeziku, ispričali niz priča o stanju u društvu i problemima koji ih muče, a pogotovo na posljednjem albumu 'Vertigo'. Tih dana očekivano su se prigodnom pjesmom pridružili i momci iz grupe Hladno pivo koji su dali podršku prosvjednicima u pjesmi 'Neka institucije rade svoj posao':

'Nekima čim odrastu
život postane teret
pa gurnu ruke pod jastuk
i barikade pod krevet

Kažu danas je in
Okačit jaja o klin
Ko da je strašno zrelo
I užasno mudro
Mahat zastavom bijelom
I ne tražiti čudo

Vodi nas krezuba masa,
S pravom glasa

Kažu budi lukav
Imaj na umu
Kod nas jedna ruka
Uvijek miluje drugu
Barba će unuku,
A kum će kumu,
Neka institucije
Rade svoj posao

Leš za keš
Leš za keš'
Itd.

I Hladno pivo iza sebe ima malu povijest rock buntovništva pa je njihova podrška prosvjednicima bila nekako i očekivana jer Mile Kekin i njegova ekipa često su u svojim pjesmama progovarali o problemima u društvu, kao što su to već na prvom albumu učinili i odlični ST!llness potvrdivši svoje buntovništvo hvaljenim drugim albumom 'Globalno zatupljenje – paket za preživljavanje' koji je gotovo od prve do posljednje pjesme ispunjen gorčinom i srdžbom. Bez isprike prozvali su odgovorne za stanje u kojem smo se našli, ali i sve one koji se boje podići svoj glas za bolje sada i normalno sutra, glasno izgovarajući imena krivaca: 'Ako se ne bojite, zašto se ne borite, zašto ne čujete poruke koje šalje stvoritelj, zašto sorite sve dobro što stvorite, umisto da se da se samo volite!??!' – pjesma 'Jebe me'. Tako u pjesmi 'Kanibalizam' na prikladno sirov način govore o iskorištavanju ljudi od strane korporacija:

'Jel' van dosta ljudskog mesa
Jel' se napunila kesa
Bojin se da neće prestat
Je li iko toga svjestan
Jel' van dosta ljudskog mesa
Jel' se napunila kesa
Zna se samo da se ne zna
Svak' se samo pravi blesav'

Štoviše, Yuri i ekipa zagrebačko - splitskih rokera odlučili su jasno i glasno pozvati ljude da dignu svoj glas u istoimenoj pjesmi:

'Alo digni svoj glas
Alo digni glas

Glas naroda u nadi je spas
Razočaran u danas
Sutra vidiš samo poraz
Glas naroda se više ne diže
Zato podvij rep i tiše
Jer propast je sve bliže
S obzirom na obzore
Koji mi se pružaju
I redove na izbore
Za zlotvore šta vladaju
Glasačima šta glasaju
I uzalud se nadaju
Mogu samo konstatirat
Da se gadno varaju

Mladi riječki punkeri Diskurz prikladnim su hitom 'Debela glava' s debi albuma 'U protivnom' na sebi pak svojstven način rekli što misle o društvu u kojem žive:

'Svaki dan debele seronje sjede
Broje pare na sav glas
Izmišljaju pravdu za sebe
Kradu tebe, a i mene
Nitko nam neće napuniti glavu
Nitko, baš nitko'

Kratko i jasno! Slično kao i pulska nu metal grupa Popeye koja je u pjesmu 'Europa' ispričala što misli o ulasku Hrvatske u EU:

'Nebeske cijene, europski standard
A plaće će ostati isto kao i do sad
Pa ćemo se opet bunit i na cestama protestirat
Masovno se skupljat i svi skupa paradirat
Ratovati u nadi da se vrati sve ko prije, to jest sad
Poštedite me toga dok sam još zdrav i mlad'

No najglasnije, najrealnije i najradikalnije svoj su buntovnički stav u rock pjesmama izrekli susjedi iz grupe Dubioza kolektiv koji su već par godina na glasu kao regionalna rock atrakcija. Što zbog svojih energičnih nastupa, što zbog sjajne svirke, ali ponajviše zbog tekstova koje su mnogi prihvatili kao glas naroda:

'Zar da šutim, da gledam,
Da dubim na glavi
Trpim loše vibracije,
Osmijeh lažne demokracije
Mrtav hladan
U društvu mrtvih glasača
Što bez plate
Ipak porez na budale plaća
S kamatom tuđe dugove vraća
Ruka pravde
Sve je kraća i kraća
I svi smo dio reality show-a
Velike sestre I velika braća

Digni šaku, digni šaku
Digni šaku u zrak
U štrajk u štrajk, svi u štrajk
U štrajk u štrajk,
Svi u štrajk'

Njihove su pjesme u cijelosti posvećene stanju u društvu i državi dok vrlo jasno i puni srdžbe i bijesa govore tko je za to kriv, pozivajući ljude da otvore oči:

'Nema EU opet viza
Ma-ne posla ni deviza
Narod nema para vlada kriza
Vlada pohlepa i debilizam
Nema zraka teško disat
Puls života jako nizak
Valjda i navikli na konformizam
Ponovo feudalizam!
Vidi, vidi, vidi, kakve makine se voze
Vidi, vidi, vidi, kako budžeti se troše
Vidi, vidi, vidi, kakve spodobe nas vode
Vidi koga biraš na šta glasovi se svode!!!'

Na underground sceni se iz mraka prije par godina pojavio samozatajni Damir Avdić zvan Bosanski psiho aka Diplomatz, čiji stihovi su mnoge odalamili kao maljem. Sam, s gitarom koju ne štedi ni u jednom rifu, Avdić je uličnim rječnikom precizno opisao gdje živi, s kim živi i kako živi. I dok su neki kritičari Avdića proglašavali jednim od najznačajnijih rock tekstopisaca s ovih prostora, radio eter ostao je zatvoren za njegove mračne i hermetične, ali mračno iskrene stihove:

'Bratstvo i jedinstvo je završilo na dva flora
U masovnim grobnicama i koncentracionim logorima
Na kojem od ta dva flora želiš da ti sviram
Pičko jedna nostalgična'
…
'Bratstvo i jedinstvo je završilo
Vrijeme je da se upoznamo
Onakvi kakvi stvarno jesmo'

Među ovom ekipom još se prije punih osam godina na čelu kolone pojavio Edo Maajka koji je već svojim prvim albumom 'Slušaj mater' (2002.) vratio vjeru u snagu stihova, bunt, ponos i snagu rock izraza, repajući stihove koji su već odavno ušli u antologiju domaće rock poezije. Kroz svoje je priče tako Osmić jasno rekao što misli o ovom društvu, ali i o vladi, u jednom od svojih najvećih hitova 'Dragi moj Vlado':

Draga moja vlado
Ja bi' im'o djecu rado
Daj mi dobru platu
Napraviću ti ih stado

Solo ću povećat'
Natalitet za 5 posto
I ja i ona
Pun nam kurac vise kurtona

Ne trazim puno
Samo stan dok nisam umro
Sekiraš me
Feštam k'o da živim još petn'est

Biće dosta
Zaboravio sam, o shit
To je premalo godina
Da otplatim kredit

I ja bi' na more
Jer mi ruke od žuljeva gore
Za Eure, Kune ja bi'
Kod vas dole na Brijune

Zaposlite me tamo
Da se kupam, glumim lafa
Lopatom cu cistit' govna
Od vaših žirafa

Zaposlite nas k'o portire
Da čuvamo ministarske
suvenire, dokumenta i papire

Ama vlado, jebo ga ti
Bićemo ti security
Čuvat' od belaja
Kad dođe naša raja

Kad sindikalna masa krene
Prema tvojoj zgradi
Ne brini se
Mi smo jaki i zdravi i mladi

Mi smo takva nacija
Nismo za astronaute
Al' ćemo lomit' kosti
Dok čuvamo vaše aute

Znali su nudit' pos'o
Ali to sam usr'o
Za svaki pošten pos'o
Traže iskustvo

Dok traže oni
Tražim i ja da ga dam
Dotad ću drkat' kurac
Jer to najbolje znam

Kad dođem do kraja
I ne mogu više
Gledat' ovaj truli sistem
Kako me siše

Uzeću zastavu
Krenut' na kordone
Tražiću promjenu
I pjevat parole

Jebo vladu, jebo
Politiku, jebo
U saboru, jebo
Sve njih redom

U nemalom broju osviještenih rokera, s mikrofonima i gitarama u rukama, do samog je vrha popularnosti, upravo zbog svojih tekstova, stigao i splitski TBF. Bez imalo autocenzure, u svom karakterističnom ciničnom stilu i uz pomoć splitskog stanja uma, TBF je u svojim pjesmama savršeno opisao stanje nacije i društvo u kojem živimo, pokazujući istovremeno apsurd životnih situacija i ne oduzimajući niti dodajući ništa više od stvarnog stanja stvari.

'U zemlji apsurda zakon je ka Burda
Pa se po njemu kroji sve po zakonu 'samo izbroji'
I začepi pravu rupu, to je lako
Kod nas bit snalažljiv je zajebat zakon
Zajebat sve nas, ma nema problema
Zakon je pun rupa poput goblena
Pa vezi sliku za sebe, rođake i priku
Baci kost pasima šta nose palice
Sitne ribe pune marice dok pametne glavice biže priko granice
A preplaćene guzice nas vode žedne priko vode dok ispravljaju netočne navode

A na ulice su izašle curice, naše mlade snaše
U lov na nogometaše
Ali im paše i druga mogućnost
Sve dok je sigurnost izvjesna budućnost
Nabrekle lisnice, a nisu baš bistrice
Pa bi tile bit misice i na modne pistice
To su nova iskustva koja otvaraju vrata auta od faca velikog formata
Ako nisu kriminalci onda su tatini sinovi
U glavama im plinovi, invalidi
Sve što vridi da in je roditelj
Smisao života je ko ima bolji auto il mobitel

Svi Hrvatine, a svaki skače ka klokan
Čin čuje Cecu il neki hit turbo folka
Tu nema sriće, sve je gluma
Ljubav odnosi bujica tekućih računa
Sve do Crnog mora, još crnje i gore u Mrtvo more
Tu nema života, samo svota
Nema snova, samo lova otrovnija od otrova
Šporka od šporkih poslova

A ekipa u kvartu pije pive bez perspektive
Izvukli su krive karte, krivo vrime, krivo misto
Obećanja, blago-sranja,
Ali nema više vizionara, legionara, revolucionara
Bolest gora od SARSA u ime svoga boga Marsa
Sve ih je tribalo u ludare, umobolnice
Prije nego sjebaše bolnice i tvornice

A ja bi samo tija radit, pošteno zaradit
Imat nešto u banci da me ne hrane starci
Život je bijedan, al se ne dan
Nisan gladan ni žedan, krpin se iz tjedna u tjedan
I teško je nama šta bi tili bit ljudi
Parimo nenormalni, ludi
Al smo oni šta se bore i kad je najgore
Dio smo faune i flore
Imamo ljubav i more

To nam ne mogu otet
Kod nas drugi vitar puše
Ne mogu se popet do nas sitne duše
Šta guše guston maglon lošeg emotivnog naboja
Na plemenskom su stupnju razvoja
Ili oni šta dobro podmazanih analnih otvora
Voze linijom najmanjeg otpora
I nema digniteta, nema poštenja
Očenaš i Zdravomarije su cijena oproštenja
I nema općeg dobra, samo vlastita torba i dupe
Kriminalci, a svi šute – papci
Suci, fratri, policajci
Jer su in rođaci u istoj stranci, ista banda
A mi smo stranci u vlastitoj zemlji zbog ljudskog šljama
Lipa naša silovana

Heroji, ne tribaju nam puške ni pištolji
Samo čisto srce i ničeg se ne boj'