Božana Valenčić, zagrebačka Kanađanka, zaljubivši se u Liku i Gospić došla je živjeti i raditi ondje. Nedavno je otvorila Javor, ljupki restoran na obali rijeke Like. Tako sam imao priliku nakon osvježenja uživati u ličkim, ali i kanadskim delicijama. Svašta sam doživio na biciklu, ali nisam se nadao da ću usred Like jesti burger s kanadskim štihom, po izboru vlasnice koja je htjela da ponuda hrane bude malo drugačija. Ali s lokalnim namirnicama, tako da i ljudi koji ondje žive imaju koristi od toga te mogu prodavati svoje proizvode i suvenire, pa i naći posao.

Kako je i sama bila iseljenica, želi pridonijeti ruralnom i turističkom razvoju. Da ljudi ondje dolaze, ali da domaći ostaju i vide svoju budućnost u Lici. Na biciklu sam, eto, naišao i na lijep primjer iz prakse, u nadi da će Javor biti nova kulinarska meka i pozivnica za izlet, ručak ili što god već. Jeo sam pulled pork s ličkim krumpirom i trganom svinjetinom, koja je izgledala kao tuna, pa sam mislio da sam nešto pogrešno čuo - naime, kuha se pet, šest sati, pa se servira kad se raspadne.

A dan na bajku je, kao i uvijek, započeo malo teško. Ne volim baš brda, ali kako sam krenuo prema Ljubovu, htio sam to područje pogledati malo odozgo, rekoh - možda i ja vidim obrise ili sjene javora. Kako su baš ondje u Domovinskom ratu bila velika stradanja hrvatskih vojnika, odlučio sam se popeti, jer kad su mogli branitelji u malo zahtjevnijim trenucima, mnogi i ja na biciklu. Usput sam vidio i spomenik, svakako jedan od dojmljivijih iz rata.

Fascinirala me i hrpa livada i visoravni oko Bunića prema Korenici. Krava, uređenih pašnjaka i bala sjena nisam toliko vidio ni na jednom mjestu u Hrvatskoj. Kravice sam i brojao, došao do sto i odustao, a kako ih je bilo toliko još na dva-tri mjesta, možda i ima nade za hrvatsku poljoprivredu. A te zelene boje... sunce na plavom nebu, ni oblačka... Malo je bilo nezgodno kada u roku sat vremena temperatura padne s 27 na 10 stupnjeva, ali ako niste meteoropat, nećete to ni osjetiti.

Konačno sam htio obići Novčicu, koja zapravo ide kroz središte, a rijeka Lika okružuje Gospić baš kao javor te krasi i mami svojim nestvarnim kanjonima. Ponekada te rijeke i nestanu ili presuše, s tim ponornicama se nikada ne zna. Kako sam dolazio do ruba grada, išao sam lokalnim prometnicama i poučnim stazama. Rijeka Lika uvijek mi je bila međa, preko koje se nisam udaljavao, i tako sam išao kao u ringu preko Smiljanskog Polja, Budaka, Mušaluka, pa opet malo uz Liku.

Bio sam i kod nove počne staze Derale, Ćukinov put - Budački most i kod Velikog Žitnika. Fini su to makadamski putovi, odlični za vožnju šumom i boravak na posebnom ličkom zraku. Napravio sa oko 35 kilometara - može se i manje, a i više. Prema želji i mogućnostima, poučne staze su ravne i lagane, uz izuzetak ture do Ljubova, koja je malo teža, uz vrlo impresivan put i pogled na pola Like.

Kada sam odlučio zaviriti u Laudanov gaj, rezervat šumske vegetacije, onda mi je povijest ipak navrla, valjda sam i na glas rekao: 'Isuse, ja sam na rubu Krbavskog polja.' Stao sam i promatrao, a kada sam došao u Zagreb, prvo sam se uhvatio literature kako bih se podsjetio i nadopunio svoje dojmove. Krbavska bitka, nazvana još i Bitkom Hrvata, bila je davne 1493. godine, a sukobili su se Osmansko Carstvo i vojska hrvatskog kraljevstva.

Kada vidite tablu Gospić, to zapravo znači da ste daleko od Gospića ako želite u centar, kao ja. No za vrijeme vožnje bolje sam doživio grad. Nisam svratio u Smiljan, iako sam bio blizu, ali sam ovaj put, baš jer sam lutao gradom, naišao na novi spomenik i istoimeni trg Nikole Tesle. Prošao sam uz gospićku katedralu, koja ima elemente baroknog klasicizma i primjer je tipične krajiške crkve, a iznenadila me i rijeka Novčica, tiha i s pitomom travnatom obalom.