Kineski turisti s velikim interesom dolaze u Europu otkrivajući povijest, kulturu i znamenitosti. U Hrvatskoj ih posebno oduševljavaju prirodne ljepote, posjet Plitvičkim jezerima, slapovima Krke i Dubrovniku, otkrila mi je tada moja pomoćnica, vodičica Slađana Domladovac. Zato su i došli na ideju da od Plitvica do Dubrovnika - pedaliraju. Kada mi se javila turistička menadžerica iz Pule Petra Borisavljević i pitala bih li mogao takvo što osmisliti, malo sam se zabrinuo jer nemamo osmišljena duga bike putovanja po Hrvatskoj. Pješačka tura Via Adriatica tek je nedavno napravljena, dok se ona biciklistička još radi. Vožnja po državnim cestama, npr. D1, ili Jadranskom magistralom nije dolazila u obzir. Tako smo se provlačili po našim starim i zaboravljenim cestama prema moru te zajedno otkrivali nove bike koridore. I tako osam dana, 400 kilometara pedaliranja.

'Naši' Kinezi govorili su engleski, pa je komunikacija bila jednostavna. Jade Lam bila je oduševljena našim morem. Debbie Chan mi je priznala pak da ne ide natrag u Kinu, bar ne odmah, jer još želi u miru obići Plitvice, pa će onda za Hong Kong. Poon Fong Fong, koja nam je stalno bila 'za vratom', rekla je da im je Hrvatska super jer su u tjedan dana doživjeli ono za što bi im negdje drugdje trebali mjeseci.

Prije no što smo krenuli na put nisam bio zaliječio ozljedu koljena. To me dosta mučilo, pa su ponudili pomoć svog doktora. Pristao sam na akupunkturu. Igle baš nisam mogao gledati - uspio sam izdržati dvije minute. Kako je i kineska doktorica vidjela da sam problijedio, prekinula je terapiju. No i to je bilo dovoljno. Odmah mi je pokazala da je uspjela smanjiti temperaturu u koljenu, koje više nije bilo vruće. Oteklina je prošla još iste večeri. Poslije su mi objasnili da je iz drugog dijela tijela prebacila prijeko potrebnu energiju u koljeno. Zato sam i taj čas to malo teže podnio. Tako su me Kinezi izliječili i pomogli da zajedno uspijemo i za tjedan dana stignemo do Dubrovnika. Čak i dalje, sve do Konavala.

Na svom putovanju imali su voditeljicu koju su slušali kao vojnici. To sam shvatio prvog dana, kada nam se priprema za bicikliranje odužila. Bilo je kišno jutro na Plitvicama, pa mi je odgovaralo da malo otegnemo kako bismo dočekali ljepše vrijeme koje je bilo najavljeno. No oštra šefica Fon Fon, kako smo ju od milja prozvali, prišla mi je na način koji nisam navikao i odbrusila mi: 'Ako smo rekli da krećemo u 10 sati, onda je to tako, ni sekundu ranije ni sekundu kasnije.'

Kolegica Slađana dobro se namučila jer je trebalo uskladiti sve ostalo, a kada smo morali nešto promijeniti, morali smo se jako potruditi da objasnimo zašto idemo drugim putem. Makar to bilo i opravdano.