Ovo vrijeme proljeća idealno je za takve bike izlete. Stijene kanjona rijeke Čikole izgledaju kao iz filma. I jesu jer ni jedan film o Winnetouu nije mogao proći bez snimanja na tim lokacijama. To možete doživjeti i osjetiti samo ako biciklom krenete u biciklistički obilazak NP-a Krka. Vrlo je lijepo što se od Skradina do poznatog slapa Skradinskog buka može doći biciklom po finom makadamu. Prizori su jedinstveni, a Krka tu pokazuje svu svoju moć i veličinu prave krške rijeke. Povratak je istim putem, a u razgled slapova ide se pješke. Također vrlo lijepa opcija za rekreativce, pogotovo one kojima će desetak kilometara bicikliranja biti taman.

No uzvodno je sve potpuno drugačije. Daleko od naših očiju i brojnih turista, ali i malobrojnih žitelja, odvija se neki potpuno drugačiji život. Onaj koji svi sanjamo ili želimo barem na čas osjetiti ili dotaknuti. Onaj koji je zapravo stao. I takav je već stoljećima. Krka sa svojih sedam velikih slapova i s rijekom Čikolom čini čuda. Pogotovo kada dođete do prvih vidikovaca, sve će vam biti jasno. Nećete se pitati zašto mi na Garminu piše da sam dvadeset i pet kilometara išao šest sati. Dobro sam i došao. Mogao sam i cijeli dan putovati. To je snivanje puta pa vas onda jugo, bura ili tišina tako ošinu da se odmah osvijestite i shvatite da ste tu i stvarni biciklist.

Nekada je na tim prostorima bilo burno. Sukobljavale su se i plemenitaške obitelji pa su nad Krkom i Čikolom izgrađene brojne utvrde. Najsačuvanija je utvrda Ključica iz 13. stoljeća. Na nju se pruža i predivan pogled s vrlo lijepog vidikovca, s kojeg se vidi čitav kraj te rijeka Krka i njena najveća pritoka Čikola. Vidikovac je dostupan i dobro označen za hodače i bicikliste. Rutu koju smo vozili Šibenčanin Ivica Klisović i ja može se i proširiti i započeti već kod ulaza Lozovac. Kombinacijom makadama i asfaltne ceste stiže se do sela Goriš. Dalje malo po putu, utabanim stazama, vrlo brzo iziđe se na prvi vidikovac s pogledom na jedinstveno jezero Torak. U NP-u Krka izgradili su već puno lijepih objekata za posjetitelje. Jedan od budućih koji će se urediti bit će upravo tamo gdje smo počeli bike izlet. Nakon prvih kilometara vožnje već je svakome jasno da ga čeka zaista poseban bike dan. I nije me bez razloga bocnuo prijatelj na Facebooku Borjan, koji mi zavidi jer su to rute na koje se čovjek nada da će doći bar jednom u životu. Zaista, ako želite ići na bike izlete i voziti se po Hrvatskoj i svijetu, teško baš sve može doći na red. No, složni smo, Krka svakako spada u prioritete. Bike staze se kontinuirano označavaju i osmišljavaju, svakim danom sve ih je više, a neke rute, kaže mi moj pratitelj Ivica, i sami tek otkrivamo.

Kako smo na Miljevačkom platou započeli vožnju, uslijedilo je spuštanje prema Čikoli. Vrlo strmi put koji će mnogi iz opreza ipak prehodati gurajući bicikl. No saznajemo da će i taj put biti ublažen kojom serpentinom kako bi ga se lakše moglo savladati. Put praktički sada koriste samo biciklisti. Uređenje ruta, poboljšanja na podlozi tamo gdje su potrebna, izgradnja odmorišta i slično, siguran su put prema razvijanju sve masovnijeg cikloturizma. Turisti na dva kotača sigurno će prepoznati vrijednosti naših staza i ljepota i doživljaje na ruti. Već su postojeća logistika i ponuda dostatne za privlačenje takvih gostiju, a siguran sam da će ih narednih godina biti sve više. I dok ćakulamo s jednim mještaninom, iznenadni gosti doslovce su uletjeli u dvorište i trebalo je sve pripremiti za njihov ostanak. Zaključili smo da svako domaćinstvo koje to može, mora osmisliti malu ponudu za bicikliste koji vrlo rado vole i tako osjetiti kraj i na koncu kušati vino ili rakiju te zagristi malo domaćeg sira i pršuta.

Kada smo se spustili na samu obalu Čikole, stijene i mjesta na kojima smo bili izgledali su kao da ih ne bismo mogli dotaknuti, kamoli osvojiti. Ali na biciklu se sve može. Dugi dan bio bi dovoljan za cijelu rutu preko Roškog slapa, Skradina i natrag do početnog mjesta. No ako mislite i nešto vidjeti, fotkati, uživati, svakako treba osmisliti kraći izlet i drugačije posložiti logistiku ili naručiti prijevoz kako biste se vratili na početno ili neko drugo odredište. Zato su važni i kreacija izleta, logistika i sl. No za ovakve bike rute ima se smisla pripremiti ili zatražiti logističku uslugu u Nacionalnom parku. Sljedeće što bitno moramo unaprijediti u Hrvatskoj su maksimalna susretljivost i organiziranost upravo u smislu bike logistike, prijevoza bicikala i sl. Već sada se može puno toga dogovoriti s davateljima takvih usluga.

Naš bike put neočekivano je završio u zelenom polju punom trave i proljetnog cvijeća, kao stvorenom za sjesti i odmoriti se. Nevjerojatno, još časak ranije bili smo u kršu iz kojeg se činilo da nikada nećemo izići. Prelazimo preko mosta i slijedi nam uspon. Desetak serpentina po odličnom makadamu i nove vizure su tu. Prekrasni motivi, gotovo možemo dodirnuti nebo. Slijedi ponovno prolaz kroz suhozide uz brojne ovce i koze. Izlazimo na asfaltnu cestu kako bismo prošli kroz Drinovce i ponovno se vratili svojoj krševitoj ruti, ali i zelenim oazama koje se uvijek od nekuda pojave. Barem kada se približimo Krki. Rustikalne kućice, vodenice, restorani i hoteli te već puno više posjetitelja, daju nam do znanja da smo blizu Roškog slapa i nove atrakcije. Sedrene slapove treba svakako obići i čuti zvukove tih bijeli ogrlica koje igraju svoju neku igru. Tu je i veliko jezero, vide se sva snaga riječne i mir jezerske Krke koja tu u dolini kao da se odmara od napornog puta. Tako i jest kada se vidi kuda sve Krka prolazi. Osvježeni uz zelenu Krku, nastavljamo lagano dalje prema kraju svog pedaliranja. Mogu samo zamišljati što još Krka i Čikola kriju. Vidio sam zapravo tek početak i jako mali dio jedne buduće i jako dobre bike priče. Uz posjet manastiru Visovac, prolazimo kroz mjesta poput Rupa i Dubravica i vozimo prema Skradinu.