Predugo me nije bilo na Plitvicama. Bio sam kao obični turist, a sve je išlo po ustaljenom ritmu, dolazak do jednog od ulaza u Nacionalni park, malo šetnje te potom vožnja brodom i vlakićem.

Dolazak na Plitvička jezera biciklom za mene bio je poseban doživljaj. Na Plitvice sam spletom okolnosti krenuo iz posve neobičnog dijela. Svojevremeno sam pročitao da se četvrti ulaz u Nacionalni park planira baš ovdje kraj Vrhovina i Rudopolja. Tu su i željeznički kolodvori, mogli bi se otvoriti novi koridori za turiste i rasteretiti postojeći. Hodanje je sve popularnije, tako da me nije nimalo iznenadilo što sam na svojoj bike ruti sreo i turiste iz Engleske koji su se odvažili na dulje šetnje.

Visoravan i mjesto Rudopolje nalazi se iznad doline rijeke Gacke i između Korenice, Vrhovina i Otočca. Ta mjesta su povezana lijepom prometnicom i na njoj promet nije velik. Za Rudopolje je možda malo tko čuo dok se nisu ostvarili snovi entuzijasta iz udruge 'Moje Rudopolje' koji je postavio najduži Zip Line u Europi.

Izlazak iz šume i pogled na start vožnje navodno je prekrasan, kažu oni koji su se đirali po žici. Ja nisam, budem kad skupim malo hrabrosti.

Samo u Rudopolju ideja je puno, a što li je sve još na mojoj bike ruti od tridesetak kilometara do velikog slapa na Plitvicama... Tihana, Lana, Branko i Saša pričaju mi kako je sve krenulo od ideje cikloturizma, s prvim rutama i bike kartom po tom još neotkrivenom i netaknutom dijelu Plitvica. No uz podršku općine Vrhovine ipak se krenulo u projekt Zip Line. Interes za adrenalinske doživljaje vrlo je velik. Tu se čuju svi svjetski jezici, slave rođendani, održavaju filmski festivali (Steff 2017). Zip Line u Rudopolju poklanja se svojim najdražima, a jedna mama iz Zagreba poslala je čak svoju djecu vlakom kako bi ih nagradila vožnjom.

Susretljivi domaćini su djecu prevezli od kolodvora u Vrhovinama do Rudopolja. U svemu tome skoro da sam zaboravio da mene tek čeka moja avantura na biciklu. Ovo je idealna točka za polazak na neku vožnju bajkom. Budu li se i dalje ostvarivali planovi udruge 'Moje Rudopolje' ovim tempom, uskoro će biti i drugih atrakcija u ponudi. Poput Air bikea, to je neki oblik pedaliranja po žici. Hostel, skijalište i ljeti downhill bike samo su neki od projekata koji su planu.

Prolazim kroz selo Plitvički Ljeskovac koje je prepuno potoka i slapova. Ulazim u NP Plitvička jezera cestom koja je nešto između raspadnutog starog asfalta i makadama. Polako dolazim do Prošćenskog jezera. Mlada turistkinja koja je bezbrižno šetala samo mi je dobacila – Beautiful! Priroda nas baca u delirij.

Malo me ipak smetaju te silne oznake raznih zabrana, ne izgledaju baš kao dobrodošlica. I netaktično su postavljene, kao da si na nekoj gradskoj cesti. Neugledni metalni znakovi, sve pod video nadzorom i sl. Vidio sam i znak zabrane za bicikle, ali u mom smjeru ne. Iako je postavljen znak opće zabrane prometa. Jasno je da se biciklima ne može po mostićima i  postojećim stazama gdje se kreću turisti jer i oni jedva prolaze. Ali toliko ima puteva i mogućih ruta. Jedna od tih je svakako ovaj koji vodi po posve drugoj strani jezera i dolazi do Plitvica Sela. Odakle se pružaju veličanstveni pogledi na nekoliko jezera.

Od Rudopolja do Prošćenskog jezera ima oko deset kilometara. Sve je ravno ili spust. Potom vijugava vožnja uz samo jezero te uz jedan od potoka počinje lagani uspon. Koji vrlo brzo postaje strmiji, ali ne prejako. Vožnja je kroz šumu, što nije beznačajno po ovim ljetnim vrućinama. Izvora ima puno, tako da je voda dostupna barem u prvom dijelu. Uz par proplanaka gdje ćete uz malo sreće svakako sresti prelijepe srne, kroz pola sata bit ćete već na poprilično lijepoj visini i vidjeti neke od najatraktivnijih dijelova Plitvica.

Jezero Kozjak i brodovi čine se kao da su od papirića. Prije toga je odvojak za Ćorkovu livadu, najveću tajnu Plitvica. Ovdje smo već na dvadeset i pet kilometara od Rudopolja. Potrebni su okrepa i malo energetskih dodataka. Pogotovo što želim više vremena provesti u Plitvica Selu u koje inače prvi put stižem, a već spomenuti vidikovci su i fotografski i svaki drugi izazov.

Plitvice Selo se dosta spominje u zadnje vrijeme. Zaista, radi se o drugim Plitvicama. Položaj sela nad jezerima je jedinstven. Proplanci, livade, ali i šume ostavljaju svakog bez daha. Puno je starih kuća i imanja, a zbog malih brežuljaka sa svih se podjednako vidi bar dio Plitvičkih jezera. Neki od novosagrađenih objekata relativno se uklapaju u okoliš, barem kada su u pitanju kamena ili drvena zdanja.

Nedostaje mi neki point za bicikliste, odmorište ili sl. jer ovdje je glavna polazna točka za pedaliranje ili kao meni krajnja točka, nakon koje se vraćam na polazište. Nije me bez razloga upozorio konobar u jednom od restorana - ovdje su cijene kao u Dubrovniku! Tako da svakako fali neka trgovina ili ugostiteljski objekt s manjim cijenama.

Nažalost, nema putokaza za najljepše vidikovce, iako su izgrađeni od kamena i relativno sigurni.

Cikloturizam ovdje ima veliki potencijal. Ipak, na ovom dijelu Plitvice Selo – Prošćensko jezero – Plitvički Ljeskovac, osim opće zabrane prometa nema posebnih znakova zabrane biciklistima. I koliko se meni čini, ovdje se ipak može pedalirati bez straha da vas netko zaustavi. Naravno, uz posjedovanje ulaznice za posjet parku.

Vožnju nastavljam dalje preko Babina potoka i sretno stižem na svoju početnu poziciju u Rudopolje. Ovu rutu od šezdesetak kilometara može savladati svaki spremniji rekreativac. Ipak, zbog uspona i predivnih prizora i relativno velike kilometraže, ovo treba planirati kao cjelodnevni izlet.