Vozeći se po Austriji po R2 u jednom trenutku sam pomislio - ovdje mora da je ljeti ludo. Vjerojatno sve vrvi od biciklista. Toliko oznaka i putokaza i reklama nisam već dugo vidio. Nisu mi bez razloga rekli u jednom od dežurnih odmorišta: 'Ovdje se vozi od gostionice do gostionice.' Zanimljivostima na ruti kao da nema kraja. Nije me iznenadilo kad sam nakon ulaska u Sloveniju, kod Lendave, stigao u 'občinu Tišina'.

Tako je i bilo, tiho, već me zabrinuo taj mir. A osim traktora koji su se žurili na proljetno oranje i prvih visibaba, uz rukavce Mure nikoga nije ni bilo. Barem me nitko nije čudno gledao, kako s bisagama pedaliram pred prvim uzmakom zime i snijega. Slovenski dio htio sam proći što prije jer me uhvatio veliki vjetar, a i taj dio već sam prošao, doduše, s druge strane Mure. Budući da trebam proći oko devedeset kilometara, a dani su još kratki, htio sam što prije prijeći veći dio puta. Pa ako ostane vremena, htio sam ga posvetiti atrakcijama i obilasku Bad Radkerburga.

Taj austrijski gradić je na samoj Muri, a povezuje ga s Gornjom Radgonom fenomenalni novi urbani most. Vidi se da je to glavna turistička atrakcija, ali i mjesto okupljanja i šetnje lokalnih stanovnika. Mura je inače vrlo brza rijeka. Ovdje baš blista, a štih dodatno daje stari dio Bad Radkersburga i s druge strane slovenski dvorac koji se gotovo naginje nad rijeku. Na mostu su klupe i parking za bicikle. Za one željne uživanja i opuštanja, ovo je pravo mjesto.

Na graničnom prijelazu kojim sam ušao u Austriju bio je samo jedan policajac, koji mi je samo pogledom dao do znanja da mogu proći. Austrija je uvela ponovne granične kontrole zbog migracijske krize. Na drugom prijelazu, koji je očito prometniji, bilo je puno više policijskih i vojnih vozila. Vidim da svi vozači uspore, zaustave vozilo i pričekaju da od neke od uniformiranih osoba dobiju znak da mogu proći. Jedino su toga, čini se, pošteđeni pješaci i biciklisti, koji preko mosta prelaze tako da i ne dođu do kontrola, već šetnicama uz most nesmetano prolaze.

Sunce i toplina nagradili su me na glavnom trgu, gdje uživam na sunčanoj terasi. Zasluženih sat vremena odmora nakon borbe s vjetrom u Sloveniji. Dva i pol eura za kavu zlata su vrijedila jer mi je trebala kofeinska okrjepa, a i zbog ugođaja. Na trgu je skulptura prastarog bicikla i vozača, ali i bike point s parkingom i nadstrešnicom, utičnicama za mobitele i električne bicikle. Gledam kartu i pravim planove za dalje.

U Sloveniji sam preskočio obilazak plovećeg mlina i viseći most, no zato ću se sada više voziti po makadamu i doslovce po ruti R2. Uživao sam u proljetnom buđenju prirode koja je, evo, izmamila na rutu i prvog biciklista, i to iz Hrvatske. Najveća atrakcija na ovom dijelu prema Murecku i sljedećih tridesetak kilometara je Murturm. To je toranj na Muri koji je visok oko trideset metara i omogućuje prekrasan panoramski pogled. Ideja dvostruke spirale koja je inspirirala arhitekte urodila je impozantnom građevinom i stepenicama koje se izdižu kružeći iznad drveća.

Ne mogu zamisliti kako to sve izgleda kada se zazeleni. Drveće je još uvijek golo, ali se sada sve dobro vidi kroz krošnje. Moja vožnja polako završava, a sada se lakše diše jer sam na jedanaest kilometara do Murecka; ipak pazim na vrijeme jer planiram večeras biti u Zagrebu. Iz Spielfelda imam vlak koji vozi iz Beča za Zagreb te ima poseban vagon za prijevoz bicikala. Polazi u 19.20 sati, a kartu sam kupio još u Zagrebu. Šparne karte mogu se kupiti samo na većim kolodvorima. Tako sam za 20 eura i još pet dodatnih eura za bicikl, prošao dosta povoljno.

Kako mi slijedi dosta zavojiti i dulji put do Murecka, šteta ga je kratiti lokalnim cestama. Odlučio sam se i dalje voziti po R2, a u Murecku ću odlučiti hoću li do Spielefelda lokalnim vlakom ili biciklom. Naime, u Austriji zaista nije problem koristiti željeznicu. Svi lokalni vlakovi prevoze bicikle, a Štajerska je premrežena lokalnim malim prugama. Pa možete kombinirati bike izlete, u jednom smjeru idete biciklom, a u drugom vlakom.

Ovdje je to vrlo popularno, posebno ako se zadržite u nekom od brojnih ugostiteljskih objekata. Uvijek se možete vratiti vlakom koji vozi na liniji prema Bad Radkersburgu svakih sat vremena. Tako sam se i ja zbog mraka koji je pao oko 18 sati, odlučio zadnjih desetak kilometara prevesti vlakom. Karta je koštala dva eura i za mene i bicikl. Kupio sam je u vlaku na kartomatu. Jedino prima uz kovanice, samo novčanice od pet ili deset eura. No može se platiti i bilo kojom bankovnom karticom.

Ruta dalje ide prema Leibnitzu i Grazu i također kažu da je posebna. Mura tuda prolazi kroz brojne kanjone i uz brežuljke pune vinograda pa su prizori veličanstveni. Zovu je još biciklističkom turom vinograda, tako da treba planirati odmore uz velški rizling ili traminac u kombinaciji s lokalnim specijalitetima.

U Grazu se predlaže svakako dulje zaustavljanje. Ovaj grad kulture koji je nekad bio poznat i kao mjesto shoppinga za brojne Zagrepčane, danas se gleda drugim očima. Primjer je modernog i starog grada s uređenom i prometnom kulturom na koju su jako ponosni i koja uključuje posebnu bike infrastrukturu. O nastavku prema izvoru Mure mogu samo nagađati ili slušati preporuke i gledati promotivni materijal. Nadam se ljetnoj murskoj avanturi, dugim i ne prevrućim danima uz masive Dachesteina i Grimminga, a ta brdska dionica prolazi kroz Nacionalni park Gesause. Na cijeloj alpskoj dionici ukupni uspon je oko dvije tisuće metara, no kako je ravnomjerno podijeljen na tri dana, nije ga problem savladati malo spremnijim ciklotursitma.