Rezultati referenduma nisu baš mnoge pretjerano iznenadili, bez obzira kojem su se ishodu nadali. No jedno od najugodnijih iznenađenja televizijske večeri posvećene tom 'festivalu neposredne demokracije' bilo je to što su se njegovi inicijatori sami pobrinuli za to da nam se ne smiješe s ekrana
Ne znam kako je s ostalima, ali ljudi s kojima svakodnevno komuniciram i ja sama - očekivali smo otprilike ovakve rezultate referenduma o braku. Neki su se možda nadali nečemu drugačijem, neki ne, ali čisto racionalno, svima je bilo jasno kako će to završiti. U nekim je slučajevima teško predvidjeti politička kretanja i puls naroda, ali ovo je zbilja bio no brainer. Svi znamo gdje živimo.
Ipak, televizijska večer posvećena referendumu o braku sasvim je nenadano i iz posve nepredviđenih razloga donijela jedno iznenađenje (nekima ugodno, nekima ne) i dva momenta vrijedna pamćenja. Evo ih u nastavku, nasumičnim redoslijedom:
1. Na ekranima nije bilo predstavnika inicijative 'U ime obitelji'. To je iznenađenje. Bila sam uvjerena da ćemo nedjeljnu večer provesti gledajući kako plješću ručicama, puštaju balončiće u zrak, isključivo se raznospolno grle i tetoviraju si pleter na prsa junačka. Još je veće iznenađenje to što ih na televizijama nije bilo zato što su si tako sami smjestili, što zbilja nisam očekivala s obzirom na to da se po njihovim dosadašnjim medijskim istupima dalo zaključiti da su vrlo dobro odradili 'visinske pripreme'. Ruku na srce, nije im mnogo naštetilo jer su rezultati ispali takvi kakvi jesu pa još valja vidjeti je li bojkot svih relevantnih medija zbilja bio nehotičan autogol ili promišljen potez kojim su pokazali da im 'nitko ništa ne može čak i kada su zli mediji protiv njih', ali
iz perspektive televizijskog gledatelja, bilo je to dobrodošlo osvježenje i rasterećenje.
2. U televizijskim prilozima svi su se čudili ravnodušnosti birača, a TV program izvrsno ju je odražavao. Jest, svi su marno izvješćivali o referendumu u redovitim i središnjim informativnim emisijama, imali su posebna javljanja i kampirali su na biralištima ne bi li snimili političke celebrityje i pokoju babu iz kvarta. Reporteri su im se javljali s raznih lokacija i mjesta okupljanja građanskih inicijativa, u jednom posebno bizarnom slučaju simulacije 'javljanja s mjesta događaja' (dobar dan, RTL-ovci) čak i iz susjednog studija (što je kao trebalo dočarati situaciju u kojoj bojkotiraju odlazak u stožer cenzorski nastrojene Markićke), a bilo je i specijala. U svim tim javljanjima, izvješćima i specijalima nitko - bez obzira je li bila riječ o zagovarateljima ove ili one referendumske opcije ili o novinarima - nije propustio primijetiti kako građani ovaj referendum očito ne smatraju dovoljno važnim jer ih nije baš mnogo izašlo na birališta. Istina, i mene je to iznenadilo. No zbog jednoga sitnog detalja stekla sam dojam da su televizionari to znali unaprijed i da su o tome vodili računa pri sastavljanju programa. Svi su naime - i HTV i Nova i RTL - svoj nedjeljni prime time unatoč referendumu ispunili onim sadržajima koji im nedjeljom i inače donose najveću gledanost. 'Stipe u gostima', 'Stella', televizijska premijera 'Ledenog doba 3'. Znaju oni s kim imaju posla i što je gledateljima najvažnije. Kruha i igara, braćo i sestre!
3. Vesnu Kesić treba češće pozivati da sudjeluje u televizijskim debatama. Bez obzira slagali se s njezinim stavovima ili ne, Vesna Kesić sinoć je pokazala da jako lijepo zna parirati konzervativcima u polemici. Počevši od odbijanja već doista zamornog i manipulativnog argumenta koji joj je dobacio k'o fol uglađeni bogoslov, prigovarajući joj da se ne ponaša kao dama, pa sve do vrlo vještog podbadanja tvrdnje konzervativaca da oni ne pokušavaju ograničiti prava homoseksualnih osoba, nego samo ne žele da se njihova zajednica naziva brakom. U prvom je slučaju predivno odvratila stričeku dekanu da ona nije nikakva dama nego polemičarka (jer je zbilja već dosta tog upornog nametanja ženama da prije svega moraju biti dame, a onda tek smiju biti nešto drugo), a u drugome ga napola upitala, a napola ustvrdila da jeovaj rezultat u neku ruku možda i pozitivan jer konzervativci, koji su sada dobili ono što su htjeli - ustavnu definiciju riječi brak - neće prigovarati kada se istospolnim zajednicama zakonom dodijeli neki drugi naziv, ali potpuno ista prava kao i onima koji su u braku. Naravno da se gos'n teolog namah uzjogunio i počeo petljati, ali u tome je bila i fora - da se pokaže kako su lagali i da nije istina da žele onemogućiti homoseksualcima jednaka prava.
Sve u svemu, ne pretjerano, ali ipak zanimljiva televizijska noć u kojoj nas nije mnogo toga iznenadilo, ali bismo nekoliko trenutaka mogli zapamtiti još dan-dva. A što se pak rezultata referenduma i budućeg definiranja onoga što se ne smije zvati brak tiče - predlažem da se zove Željka. I da danas-sutra u novinama možemo pročitati kako su Ivo Ivić iz Ivića i Pero Perić iz Perića sklopili Željku. Pa da onda vidimo koliko bi se referenduma pokretalo dok se ne zaštite sva sveta imena hrvatska.