Bez obzira što se događalo u njihovoj obitelji i u kakvim su odnosima, princeza Caroline ‘stijena’ je obitelji Grimaldi. Odana mlađem bratu, monegaškom vladaru Albertu II, princeza Caroline od Hannovera u posljednje se vrijeme ponovno angažirala u mnogim ulogama važnim za njihovu kneževinu.

Iako se 2011., kada se njezin brat vjenčao s Charlene Wittstock, a sve navodno da ne bi zasjenila šogoricu u ulozi prve dame, povukla s većine dužnosti, u posljednje vrijeme Caroline prihvaća sve što od nje zatraži Albert i to iz jednostavnog razloga - kako bi sve u njihovoj zemlji ‘štimalo’.

Tijekom izbivanja princeze Charlene zbog zdravstvenih problema, princeza Caroline preuzela je brigu o svojim nećacima, blizancima Jacquesu i Gabrielle, odnoseći se brižno prema njima da ne bi osjetili izostanak toliko im potrebne majčinske ljubavi.

A kako kažu iz Monaka, princeza Caroline prvenstveno je zaštitnica umjetnosti i kulture, vjerojatno i iz ljubavi i uspomene na nikada prežaljenu majku, princezu Grace. Upravo je prije 40 godina, kada je Grace Kelly preminula, Caroline postala predsjednica fondacije nazvane po majci. I posljednje dvije godine, unatoč pandemiji koronavirusa, Caroline se trudila održati kulturnu i umjetničku scenu, dopuštajući najvećim umjetnicima i kazališnim festivalima da rade ono što najbolje znaju pod njezinim pokroviteljstvom.

Važno je napomenuti da joj je želja prenijeti tu ljubav na mlađe naraštaje, stoga nikoga nije iznenadila njezina molba da službene lože u monegaškoj Operi, a koje se ne koriste često, budu dostupne mladim ljubiteljima klasične glazbe i to potpuno besplatno. Angažirana je i oko tradicionalnog Bala ruža, a nakon smrti Karla Lagerfelda, ovoga je puta zatražila pomoć omiljenog dizajnera cipela Christiana Louboutina, zbog čega su sve uzvanice na bal stigle u štiklama s prepoznatljivim crvenim potplatom.

Iako je rođena ‘sa zlatnom žlicom u ruci’, Caroline je iznimno obrazovana pripadnica kraljevske obitelji koja govori čak pet svjetskih jezika - engleski, francuski, španjolski, njemački i talijanski. ‘Odgojena sam s osjećajem dužnosti, poslušnosti i krivnje. I uvijek je bilo važnije ono što sam morala učiniti od onoga što sam željela učiniti’, izjavila je svojedobno.

Odrastajući, bolji je odnos izgradila s dadiljom negoli sa svojim slavnim roditeljima. Dadilja Maureen Wood bila je ključna osoba u njezinom životu i ona to nikada nije krila. Dapače, i ona i Albert bili su toliko povezani s njom pa bi, kada bi Maureen otišla na godišnji, toliko plakali i bili tužni da se morala vratiti ranije nego što je planirala.

Iako je rođena i odrasla u Monaku, dosta vremena provela je u Americi, točnije u Philadelphiji, u kojoj je boravila s bakom i djedom po majčinoj strani te tetom i ujakom.

A upravo ju je majčina smrt ponajviše obilježila, jer tada je morala doslovce preko noći odrasti i preuzeti brigu o Kneževini. Iako se za takvo što zapravo pripremala cijelog života, kada je došao ključni trenutak, nije joj bilo lako. Ipak, njezin otac, princ Rainier III smatrao je da je ona odlično odradila svoju ulogu, rekavši da je savršeno ‘uskočila u majčine cipele’.