U dosadašnjoj karijeri otpjevao je brojne hitove i osvajao nagrade za vokalne interpretacije u Hrvatskoj i inozemstvu. Okušao se i u glumi, bio je dio mjuzikala 'Mamma Mia', 'Footloose', 'Pacijenti' i 'Sušak, Sušak' te osvojio Nagradu hrvatskog glumišta za ulogu u mjuziklu 'Crna kuća'. U veljači je Damir Kedžo počeo igrati u riječkom HNK-u te ga možemo vidjeti u novoj ulozi u adaptaciji velikog hita s Broadwaya, 'Sunset Boulevard'. Sada ga čeka novi izazov.

Mjuzikl, gluma, pjevanje, sad plešete... Koje još talente skrivate?

Ne znam kuhati. Ako bude neko kuharsko natjecanje ili ono u pospremanju kuće, u takvom obliku showa sigurno me nećete vidjeti. (smijeh) Jako volim plesati i to je razlog zbog kojeg sam u ovom showu. Mislim da, za razliku od pjevanja ili bilo koje druge stvari u životu, nisam samokritičan. Znači, boli me briga kako to izgleda. Kad imaš takav stav, puno je lakše raditi. Cijeli ovaj proces, baš zato što nemam kočnicu i ne mislim 'joj, grozan sam', nego sam posve opušten, pao mi je lakše od bilo kojeg do sada. Htio sam naučiti profesionalno plesati jer ću to kasnije sigurno moći iskoristiti u privatnom i poslovnom smislu.

Kako to pjevač s takvim vokalom tako razmišlja?

Mislim da su svi ljudi koji su u nečemu dobri upravo takvi jer su samokritični. Zato puno rade na sebi. I danas imam nastupe na kojima nisam zadovoljan sobom i mislim da je to jedini put da se ide naprijed. Ako ti je sve dobro, nema ni mjesta da ideš naprijed, za napredak. Postoje dani kad se probudim i kažem: 'Danas mi je grozan dan, loše pjevam, odustat ću od pjevanja', ali onda mi za dva sata sve to prođe. Znači, doza samokritičnosti mora postojati u bilo kojoj vrsti posla ako ga radiš sa srcem. To znači da imaš odgovornost.

Što očekujete od showa?

Očekujem vrhunsku zabavu jer smo svi brzo postali jako dobri, bliski. Nemam natjecateljskog duha u smislu da sam nabrijan na pobjedu jer sam se kroz festivale naučio da ne razmišljam o tome nego da se u tih minutu i pol moja partnerica i ja fokusiramo i damo sve od sebe. I pritom ne zaboraviti guštati. Bio sam prošli tjedan na probi salse, koja mi nije ležala, ali kad shvatiš da si je 'ulovio', da više ne brojiš dok plešeš, nego samo ide, bio sam kao u sedmom nebu.

Kakve plesove volite?

Ča ča ča i salsa su mi vrh. Ono što mi se čini da će mi biti izazov standardni su plesovi jer zahtijevaju puno kontrole i pravilnog držanja, a budući da imam skoliozu, jako teško se mogu ispraviti. Ono što me posebno veseli je paso doble jer je dramatičan, pun ekspresije, kakav sam i sam. Mislim da će mi to dobro leći.

Kako ćete plesne usklađivati s glazbenim probama te ostalim aktivnostima?

Imam Snježanu Radočaj, super menadžericu koja to sve skupa 'hendla', pa mi je zahvaljujući njoj i cijelom timu puno lakše. Da sve to moram sam, ne znam kako bih. Ovako se ujutro probudim, pogledam u kalendar i samo obavljam, rješavam jedno po jedno.

Što trenutno radite po pitanju glazbe?

Album je skoro gotov, a bit će objavljen kad budemo spremni. Imamo još nekoliko pjesama za snimanje i nadam se da će to biti pred ljeto ove godine. Svakako izbacujem plesni singl jer sam pjesmom 'Šuti' naglasio da želim ići u tom smjeru. Moji koncerti su do sada bili balade i brze pjesme, koje su bile coveri, a sad to želim promijeniti i želim da moje pjesme budu bržeg ritma.

Tko je vaša publika?

To su pretežno žene od sedam do 77 godina koje povuku svoje dečke ili muževe pa me i oni krenu slušati. Jako sam sretan zbog toga.

Spomenuli ste da ste samokritični, a kako reagirate na kritike drugih?

Generalno, vrlo dobro. Kroz rad u kazalištu, na predstavama, moraš biti spreman primiti kritiku. Svaka ona koja je dobronamjerna, a znam prepoznati kad je tako, dobrodošla je. Može mi se reći čak i na grub način da je nešto što sam napravio loše. No vrlo često, budući da sam samokritičan, znam kad je to tako i to nije nikakav problem. Ako osjetim da je kritika upućena na nekoj osobnoj razini, onda to volim razriješiti jer sam jako emotivan. Svaka osoba koja se bavi plesom ili pjevanjem ili glumom, odnosno umjetnošću, mora biti u kontaktu sa svojim emocijama, mora biti malo osjetljivija. No znam i pokazati zube kad netko pretjera.

Nakon dugih godina rada čini se da je došlo vaše vrijeme.

Ljudi kažu da uspjeh dolazi i nakon 10 godina mukotrpnog rada. Uvijek sam govorio da ne trčim utrku na 100 metara, nego maraton, i moje oruđe je oduvijek bio glas. To ću uvijek nositi sa sobom, ljudi me prate prvenstveno zbog mog pjevanja i ne moram se kompromitirati na druge načine, zbog čega sam jako sretan. Mnoga nova imena zadnjih nekoliko godina nisu se mogla probiti, a drago mi je da se to polako mijenja.