Temeljena na romanu 'Emma' Jane Austen iz 1815. godine, tinejdžerska komedija scenaristice i redateljice Amy Heckerling klasična je priča o privilegiranim tinejdžerima ali, kako to primijećuju u časopisu Town&Country, s visokooktanskom nadogradnjom, pričom ažuriranom na posatvke Beverly Hillsa 20. stoljeća i s Austeninim likovima podvrgnutim suvremenom makeoveru.

Uloge u filmu pripale su Aliciji Silverstone (Cher Horowitz), Stacey Dash (Dionne Davenport), pokojnoj Brittany Murphy (Tai Frasier) i Paulu Ruddu (Josh Lucas), koji su svi odreda postali istinske zvijezde i čiji je utjecaj dugo potrajao.

Moda i jezik koji su uvedeni u ovom filmu prije četvrt stoljeća postali su instant klasik, a i danas svjedočimo situacijama koje se referenciraju na ovaj hit film.

Glumica Lupita Nyong'o tako se na Halloween partyju 2018. odjenula kao Dionne, lik Villanelle iz serije 'Ubijanje Eve' u drugoj sezoni koristila je ime Cher Horowitz kao ratno ime, a na modnom pistama svako se malo pojavljuju sićušne torbice i karirana odijela sa suknjicama.

Film je 1996. imao i svoj televizijski spinoff, godine 2018. je na Off-Broadwayu dobio i mjuzikl, a pojavilo se i bezbroj glasina o ponovnom snimanju.

Iako je svoju čvrstu poziciju našla i u eri streamniga, pa je tako režirala i novu seriju 'Royalties', Heckerling nikad nije prestala razmišljati o 'Djevojkama s Beverly Hillsa'. Svoja razmišljanja o tome što je to njezin film učinilo tako posebnim da ga ni 25 godina kasnije ne možemo zaboraviti, Heckerling je podijelila s nekolicinom suradnika, prijatelja i obožavatelja 'Djevojaka s Beverly Hillsa'.

Kako je film nastao

Prvi dugometražni film Amy Heckerling bio je hit 'Zlatno doba u Ridgemontu' iz 1982. godine, a redateljica je nastavila snimati komedije poput 'Izgubljeni u Europi' i 'Gle tko to govori'. Cijelo to vrijeme razmišljala je o još jednom filmu s radnjom u američkoj srednjoj školi, ali nije se vodila idejom kako svijetu treba adaptacija Emme i da će ona to napraviti genijalno.

U filmskoj industriji, ili barem onakvoj kakva je nekad bila, stvari znaju dugo trajati i zaista ste morali htjeti raditi nešto, kaže Heckerling koja se dosta mučila s pitanjem što raditi sljedeće. A onda je počela razmišljati što joj se sviđa i što je čini sretnom te zaključila da su to vrlo pozitivni likovi.

'Počela sam razmišljati o djevojci tinejdžerske dobi koja ne bi puknula pod pritiscima bez obzira što se događalo i sjetila sam se da sam na fakultetu čitala Emmu. Pročitala sam je ponovno i sve je u toj knjizi bilo tako savršeno i tako relativizirano za to vremensko razdoblje, ali i za bilo koje drugo vremensko razdoblje', kaže Heckerling koja je počela razmišljati koji bi to bio ekvivalent u Kaliforniji devedesetih godina prošlog stoljeća.

Film je ostao zapamćen i po sjajnoj kostimografiji Mone May, kojoj ovo nije bila prva suradnja s Heckerling.

'Radile smo na pilotu kojega nitko nije uzeo, ali smo kliknule na tom projektu zbog iste vrste umjetničkog senzibiliteta. Kad je napisala 'Djevojke s Beverly Hillsa, znala je da sam prava osoba za taj film', kaže May.

'Odrasla sam u Europi tako da sam imala vrlo europski pogled na stvari. Obzirom da sam studirala i modni dizajn, znala je da mogu prenijeti visoku modu iz Europe u srednju školu na Beverly Hillsu', dodaje May.

Sa zaradom od 56 milijuna dolara od prodaje kinmo karata, film je bio ogroman hit, ali njegov je učinak nadišao velike ekrane. Film je utažio glad za pametnim sadržajem namijenjenom mladima i ponudio prikaz tinejdžera koji, iako pomalo preuveličan, nije bio daleko od istine.

'Išla sam u Marlborough, školu za djevojke u LA-ju, ali družili smo se s ljudima s Beverly Hills Higha pa sam bila upućena. Ovaj je film bio nevjerojatno blizu istini. Odjeća na filmu bila je tek malo modnija nego u stvarnom životu, ali grupe na koje su podijeljena djeca u filmu, od stonera do modne gomile, sve je to bila istina', kaže Bridget Gless Keller, filantrop i dizajnerica nakita porijeklom iz LA-a.

Jezik

'Djevojke s Beverly Hillsa' nisu samo oponašale žargon šačice tinejdžera iz LA-ja, nego su publici širom svijeta predstavile novi jezik čiji se odjeci mogu i danas čuti.

'Razmislite o tome kako je 'as if' postao dio našeg govora. Amy je uzorak života na Bewerly Hillsu predstavila ostatku svijeta. U ono vrijeme nisam koristila izraze poput 'as if' ili 'whatever', iako se znalo dogoditi. Amy je bacila svjetlo reflektora na izraze koje je koristila mala skupina ljudi, a onda smo ih i svi mi ostali počeli koristiti', kaže Gless Keller.

Moda

Od kultnog žutog odijela Dolce & Gabbana i Calvin Klein haljine koje je nosila Cher do neobičnih šešira na glavi Dionne film nije kroz modu uspio samo izgraditi svoje likove, nego je postavio i trendove koji se i danas snažno osjećaju.

'Amy je željela biti sigurna da film bude mlad i mladolik, dakle visoka im se moda gotovo preobražavala u očima. Cherino žuto odijelo uvijek će biti kultno, ali bilo je zanimljivo pokušavati pronaći pravu odjeću za tu početnu scenu filma. Isprobali smo gomilu različitih stvari, ništa nije palilo, ali sa žutim Dolce & Gabbana odijelom postigli smo taj 'a-ha' moment', kaže kostimografkinja May i dodaje kako je cijeli proces bio vrlo zanimljiv i izazovan jer je Cher u filmu imala 60 promjena odjeće, a nije bilo velikog budžeta.

'Morala sam biti snlažljiva u stvaranju tih izgleda, a kao kostimografkinja mislim da je to dosita važno za kreiranje likova. Kad smo počeli istraživati i obilaziti srednje škole, svi su nosili vrećaste hlače, prevelike karirane košulje, i djevojke i dječaci. Stoga smo ispiraciju zaista morali potražiti u Europi. Morali smo vidjeti što možemo kupiti, isprosjačiti ili posuditi. Nismo mogli jednostavno nazvati i reći 'Hej, snimamo taj i taj film. Možete li nam poslati hrpu stvari'', kaže May i dodaje da ste morali znati nekog tko je u kontaktu s nekim dizajnerom da biste dobili određenu haljinu, odnosno posudili, napravili izmjene na njoj da pristaje Aliciji (Cher), ali tako da je mogu vratiti nazad.

'Bilo je puno više šetanja, a danas samo pošaljete e-mail PR tvrtki i nabavite hrpetinu odjeće. Ali kad vidite glumca kako oblači nešto i gotovo se naježite, znate da je to to. Lik se rađa u tom trenutku i to je jednostavno fantastično', kaže May.

Modni dizajner Stefano Gabbana kaže kako je 1995. godine svijet bio vrlo različit, ali da je utjecaj filma Amy Heckerling bio viralan čak i bez društvenih medija.

'Ironično inteligentan film koji između stereotipa ocrtava savršenu sliku 'milenijske' generacije tog vremena. Bilo bi ga zanimljivo gledati danas s našim 'milenijalcima'. Možda bismo otkrili da se stvari nisu toliko promijenile', kaže Gabbana, dok njegov modni partner Domenico Dolce film uspoređuje s kultnim 'Seksom i gradom'.

'U fillmu postoje brojne reference na modu; Cherina strast prema shoppingu može se usporediti s Carrie iz 'Seksa i grada'. Vidjeti našu kreaciju na velikom platnu uvijek je sjajan osjećaj, a prije 25 godina bilo je to ostvarenje sna', kaže Dolce.