Moram priznati da u početku nisam bila veliki ljubitelj serijala 'Do posljednjeg zbora'. Nisam za to imala nikakav objektivan razlog - jednostavno mi nije bio dovoljno zanimljiv, pa iako ga je redakcija Zabavnog programa na HRT-u i prošle godine proizvodila vrlo profesionalno i uigrano, kao što to uvijek čini s takvim emisijama - sve me to malo previše asociralo na dosadne probe u školskim zborovima s kojima su me gnjavili cijelo djetinjstvo. Iz takvih, subjektivnih razloga, bilo mi je teško zamisliti da bi i druge gledatelje moglo previše zanimati kako razne raspjevane grupice poje o ljubičicama, domovini i o čemu se već pjeva kada pjevaš u zboru. Ispostavilo se da sam se prevarila.

Serijal 'Do posljednjeg zbora' bio je i ostao itekako zanimljiv gledateljima, a u drugoj sezoni uspio je zainteresirati čak i mene. Prvo i prvo, raspjevane grupice koje su do studija 'Anton Marti' na Prisavlju stizale sa svih krajeva Hrvatske, uopće nisu pojile samo o ljubičicama i inim stalnim zborskim motivima, nego su pokazale priličnu dinamiku svojeg repertoara. Pjevalo se tu, naravno, i o ljubičicama i o drugom cvijeću, ali bilo je i popa, rocka i stotinu drugih čuda. Drugo, nakon gledanja samo dviju-triju epizoda serijala, sav taj entuzijazam ljudi koji pjevaju samo zbog gušta i ni zbog kakvog stvarnog interesa uspio je probiti i zadnji zid TV-kritičarskog cinizma, pa sam na kraju možda ne baš svaku, ali štokoju subotnju večer (ili reprizno nedjeljno popodne) provela slušajući i gledajući zborove.

Iako mi je, dakle, show prirastao srcu, i ovoga puta moram istaknuti neke zamjerke. Sistem izbacivanja i prolazaka u daljnje emisije, na primjer. Ako ne gledate baš svaku emisiju ili usput ne surfate po HRT-ovim stranicama na internetu, teško da ga možete uhvatiti za rep i glavu. Vjerujem da to onda može odbiti neke gledatelje, koji nakon jedne ili dviju propuštenih emisija više ne znaju tko je gdje, je li prošao, kada će ponovno nastupiti i slično. Druge zamjerke zapravo i neću spominjati - ova je jedina koja je nešto ozbiljnija.

Sinoćnja, finalna emisija druge sezone bila je, osim iz očitih razloga, dojmljiva i zbog veličanstvenog nastupa na kraju, kada je skupina zborova iz prošle i ove sezone, potpomognuta još nekima otpjevala ariju 'U boj, u boj' iz opere Ivana pl. Zajca 'Nikola Šubić Zrinjski', pod ravnanjem Vladimira Kranjčevića. Nastup je fakat zatresao dvoranu, ali i televizijske aparate gledatelja, a meni je, čisto da onako osobno napomenem, bilo drago što su se ti stihovi, u boj, u boj napokon našli u grlima u koja i pripadaju. Pjevali su ih ljudi koji vole glazbu, koji vole zborsko pjevanje i koji takvim svojim umijećem promiču onaj 'U boj, u boj' kojima se možemo ponositi - prekrasnu ariju iz opere koja se, kako smo vidjeli u prilogu prije nastupa, pjeva čak i u Japanu. Mnogo bolji dojam nego kada je izvikuju agresivni kvazinavijači. Uostalom, pogledajte i poslušajte priloženi videoisječak pa prosudite sami.