Fabijan Pavao Medvešek ranije je izjavio da je imao sreću da su ga pozvali da se pridruži ekipi serije Nove TV te je priznao da mu je to jedno od najugodnijih okruženja do sada. Talentirani umjetnik, stalni član ansambla Komedije, izjavio je da je uživao u snimanju, tako da smo razgovor s njim počeli upravo njegovim aktualnim projektom.

U novoj sezoni 'Kumova' utjelovili ste Tommyja Cukelu, apsolutnog pozitivca, lika koji je likeable guy. Imate li ikakvih dodirnih točaka s tom ulogom?

Nekako volim vjerovati da imam veze s tim jer mi je stalo do toga da je ljudima ugodno pored mene.

Don Božo u 'Na granici', Branko Tabak u 'Dar maru', pa sad i u 'Kumovima' - dopale su vas ljudske i zabavne uloge. Možete li se vidjeti i u ulozi negativca?

Dosad su me dopale takve uloge, baš je dobar opis - ljudske, ali vrlo rado bih se okušao kao negativac. Dapače, mislim da je to nešto što mi slijedi. Veselim se tome jer je to samo promjena zadatka i definitivno nešto što me zanima.

'Kumovi' su se etablirali kao jedna od najgledanijih domaćih serija posljednjih godina. Koliko vam je to na snimanju, u radu, dalo dodatnu motivaciju i vjetar u leđa?

'Kumovi' su zaista jako gledani i moram priznati da mi je to što su vrlo popularni sigurno stvorilo neki pritisak jer dolaziš na ekrane publici koja zna što želi, stižeš u ekipu glumaca koji to već dugo i odlično rade i zapravo su se svi dobro spojili. Naravno da je biti dio velike serije velika čast i odgovornost i zbog toga sam zadovoljan i sretan.

Koliko su kvalitetne naše serije? Jesmo li svjesni njihovog utjecaja/značenja za našu kulturu i društvo?

Ljudi koji pišu domaće serije zaista razmišljaju o nekim našim ljudima i običajima i kad netko zna napisati priču koju prate toliko dugo, kao što su to 'Kumovi', znači da je to točno onako kako treba biti. Budući da se mnogi poistovjećuju s ulogama ili poznaju osobe koje su kao neki likovi, mislim da je ključ dobrih serija i filmova to da imaju likove koji postoje, da su osobe koje su stvarne. Na taj način pristajemo puno lakše na tu iluziju da je riječ o stvarnim ljudima i situacijama. Što se tiče kulture, serije sigurno utječu na način na koji se snima, brzinu toka misli koju imaju glumci... idemo putem moderniziranja, u to sam siguran.

Što ste kroz svoju glumačku karijeru naučili o ljudima, sebi i svijetu oko sebe?

Moram reći da sam u glumačkom svijetu naučio da, kao i u bilo kojem drugom umjetničkom ili poslovnom svijetu, zaista naiđeš na svakakve ljude - od onih koji ti isti dan mogu postati zaista najbolji prijatelji do ljudi za koje mi je nevjerojatno da se bave istim poslom. Nekako mislim da je tako svima na poslu. Svi smo na neki način različiti makar se bavimo istom ili sličnom umjetnošću. Tako da učim...

Svoj pjevački talent, kao i onaj majstora transformacije, pokazali ste pobjedom u showu 'Tvoje lice zvuči poznato'. Što je s vašim bendom Free Ride?

Da, 'Tvoje lice zvuči poznato' bilo je ludilo i ponovo je sad na televiziji. Drago mi je da se netko ponovo bavi time jer je veliki zadatak imitirati nekoga, pritom to otpjevati, otplesati i sve uživo napraviti, to zaista nije lako. A što se tiče mog benda, on je bio velika stvar u mom životu i budući da su me obaveze na neki način potisnule iz toga, nikad službeno nismo rekli da je gotovo. Tako da vjerujem da ćemo se jednom, kad svi budemo imali malo više vremena i mogućnosti, možda sastati i napraviti barem neki reunion koncert, ako ne i snimiti još neku pjesmu, jer pamtim to kao jedno od najljepših razdoblja svog odrastanja.

Pjevački talent nastavili ste brusiti u mjuziklima kao član ansambla Komedije. U kojim vas predstavama i mjuziklima trenutno možemo gledati?

Tako je, član sam ansambla Kazališta Komedija. Bila mi je velika želja kad sam završavao faks da to bude moje kazalište jer se bavi mjuziklom. Već sam imao priliku raditi velike mjuzikle, kao što su 'Aida', 'Mamma mia', 'Jesus Christ Superstar', 'Ljepotica i Zvijer'. Trenutno igram u 'Jesusu' i 'Jalta, Jalti' i savjetujem svima koji ih još nisu uspjeli pogledali da dođu na bilo koju od tih predstava jer zaista imamo nevjerojatan ansambl i stvarno je to lijepo doživjeti.

Velika vam je želja biti dio ansambla Komedije. Zašto baš to kazalište?

To je jedino kazalište koji ima taj glazbeni dio osim HNK, premda svaki HNK u Hrvatskoj ima dramu, balet, operu. I mi na neki način imamo dramu, mjuzikl i operetu, u kojima ima plesača, pjevača i glumaca. Imamo cijeli orkestar i to je ono što je mene privlačilo i htio sam se baviti glazbenim kazalištem jer sam se uvijek bavio glazbom. Dakle to sam spojio i, evo, zaista sam imao sreću da sam nekim malim koracima sve više bio prisutan u tom kazalištu, u kojem su me na kraju zaposlili, i sad stvarno radim posao iz snova.

Snimanje i davanje glasa animiranim junacima, rekli ste, veliki su vam izazovi. Uz kakve ste vi crtiće odrastali?

Da, sinkronizacija je velika glumačka škola jer se na neki način oslanjaš samo na svoj glas da popratiš neki animirani lik, tako da naučiš puno o svom registru i o tome koja je energija ona prava i što zapravo prolazi u takvom formatu. Budući da često imam priliku, hvala Bogu, sinkronizirati uz velike glumce, čujem i njihova 'rješenja', pa je to nešto što mi ostaje, a što na neki način pokušam rekreirati. Odrastao sam uz Disneyjeve crtiće. Kao mali gledali smo kazete koje bi nam djed znao donijeti s nekog puta i onda bismo gledali 'Ljepoticu i Zvijer', zapravo sve Disneyjeve klasike, na kojima sam odrastao i to je bio velik dio mog života. I kada sam dobio priliku sinkronizirati 'Aladina', kojeg sam kao mali danonoćno gledao, bio sam jako zahvalan na tome.

Kakve crtiće puštate svom dječaku?

Svom sinu još ne puštam nikakve crtiće. Mislim da on to na neki način još nije doživio, a i trudimo se provesti što više vremena s njim uz igračke ili u parku. Mislim da je to jako bitno i na neki način utječe na njegovo odrastanje i maštu, što ne znači da nije dobro puštati djeci crtiće. Samo se još nisam imao priliku upustiti u to. Nadam se da ću, kad jednom krenemo s tim, znati kojim redoslijedom ću mu što puštati, ali mislim da starim Disneyjevim crtićima ne mogu fulati jer su zaista vrhunski. I sve ovo novo što izlazi suludo je dobro, ima puno takvih crtića i dobre glazbe, tako da se veselim tom načinu druženja sa svojom bebom.

Kako njegujete dijete u sebi i koliko vaš mališan pridonosi tome?

Ne znam kako njegujem dijete u sebi, ali definitivno gledajući svoju bebu kako raste i kako uči nove stvari, shvaćam koliko je vrijeme relativan pojam i da je to neki krug koji si ti već prošao. Osjećam se doslovno kao da sam imao sedam godina prije tri godine, tako da mi se prioriteti sada definitivno mijenjaju i manje mi postaju važne stvari koje su mi nekad bile važne, već ono: 'Bitno je samo da bude zdravlja' - mislim da je to nevjerojatno jer se nađeš u godinama kad ti je bitno da smo svi zdravi i da smo svi dobro, jer ostalo je nebitno.

Vidite li promjenu u svom pristupu ulogama, svom poslu, nakon što ste postali tata?

Apsolutno vidim razliku u pristupu poslu i kako ga radim jer mi je to samo od sebe došlo. Dan prije jedne predstave shvatio sam da sad imam dijete koje će gledati u mene onako kako ja gledam u svog tatu, a meni moj tata znači jako puno u životu. Ta slika i taj neki oslonac jako su mi bitni, što ću pokušati dati svom sinu. S druge strane se osjećam, kad me pogleda i proučava, kao zvijezda, što mi daje vjetar u leđa jer znam da imam svog fana čiji sam zapravo ja najveći fan.

Odakle crpite energiju za svaki dan?

Odakle crpim energiju? Iskreno, stvarno ne znam više otkud bih je crpio, ali je nevjerojatno kako se čovjek prilagodi. Prije, kad bih se budio s malim, naravno da bih po cijele dane bio nesposoban za život, ali kad se navikneš na to, teško ti je shvatiti kako si živio prije dok si spavao do 9, 10, 11 sati. Energija sama od sebe dođe jer zapravo više nisi bitan ti, više nisi ti u centru pažnje, nego imaš dijete koje odrasta, upija i ovo je njegovo vrijeme. Da, umor je sveprisutan, ali sve je nekako lako i na to zaboraviš. Kad se on počne smijati, sve možeš, sve!