Gledam sinoć informativne emisije javne televizije i već unaprijed zijevam jer znam da će mi među prvim vijestima servirati onu o otvaranju Ikee (Ikeje? Kako se to uopće deklinira na hrvatskom? I smije li se ili je možda - što je mnogo češće nego što običan čovjek misli - i ta korporacija položila neslužbeni patent i veto na gramatičku modifikaciju svojega naziva?). Znam da će me dočekati priče o najvećem, najmodernijem i generalno najnajskijem trgovačkom centru u regiji, da će reporter/ka stajati pred ulazom u zdanje i izvješćivati s lica mjesta kao da je upravo otkrio/la tajno terorističko sklonište u Afganistanu, znam da će mi se barem tristo puta ponoviti brojčica od tristo milijuna novaca koji su uloženi u to da bi građani mislili kako su ostvarili svoje čeznutljive snove o preseljenju predgrađa Graza u predgrađe Zagreba te da će mi se servirati možda tek pokoja rečenica s naznakom kritike, svedene uglavnom na to da na otvaranje nije došao cijeli svemir, nego samo pola galaksije.

I da bi' riječ rekla. HTV je ispunio sva moja očekivanja.

Zanimljivo je bilo, međutim, to što je vijest o otvaranju Ikee bila okružena (da ne kažem upakirana) nečime što ne mogu nazvati nikako drugačije negoli državnom propagandom na temu 'bolja budućnost samo što nije provalila kroz vrata' (i to ona jeftina, od šperploče). Prije ikeogazma i nakon njega naime slušali smo kako se mijenja način oporezivanja osobnih dohodaka i kako je to pregenijalno zato što će sada (izrijekom rečeno) 'biti povećana potrošačka moć građana', a zatim i onu vijest o mijenjanju Zakona o strateškim investicijskim projektima koje će omogućiti da ekipa iz inozemstva s nešto eura lakše taj kapital poveća u našem susjedstvu. U Dnevniku 3 čak je gostovao Damir Novinić, ravnatelj Agencije za investicije i konkurentnost, koji nam je objasnio da investicija u Hrvatskoj ima isto koliko i prije - okej, možda malo manje, ali su sada kvalitetnije jer se više ne ulaže u telekomunikacije i naftovode, nego u proizvodnju i hotele! Čisto zabave radi, napomenut ću i da je Damir Novinić bio ravnatelj HTV-a te da je nakon njega u kući koja ga je sinoć ugostila ostao još veći pičvajz nego što je bio prije, ali pravit ćemo se da to nije važno ni za njegov kredibilitet ni za gostovanje u Dnevniku 3.

Uglavnom, prema slici prezentiranoj sinoć u dnevnicima HTV-a, smanjuju nam poreze da bismo mogli više kupovati, Damir Novinić nam tvrdi da su strani investitori u niskom startu (ili već tako nešto optimistično) i - otvorila se Ikea! Da sam među onim paranoicima koji žive u uvjerenju kako u javnom diskursu nikada ništa nije slučajno (a nije da uopće nisam), zaključila bih da nam javna televizija pokušava prodati mantru o tome kako nam je bolje nego što mislimo, s neizrečenim podtekstom o tome kako smo zapravo nezahvalna stoka koja se nije spremna strpjeti tridesetak godina prije nego što nam u novčaniku i srcu izrastu mirisni plodovi pregolemog truda naših ekonomskih i političkih moćnika. E, da. Svemu je tome još bila pridodana i izjava potpredsjednika Vlade Branka Grčića, a više-manje rekla je upravo to - da kada konačno dođu investicije, tražimo dlaku u jajetu. Govorio je o Ikei, naravno. I o neugodnom medijskom ponavljanju činjenice da je njezino otvaranje državu koštalo 300 milijuna kuna.

I sad, okej. Ne kažem da HTV treba utjecati na to koje su vijesti, izjave i ravnatelji toga dana izbili u središte pozornosti, ali nešto me u cijelom tom paketu ipak muči. Ikea je otvorena, plaće će nam od nekog neodređenog datuma najesen biti veće, investicije bujaju i od hipertrofirane potrošačke moći svi ćemo opijeno bauljati shopping centrima k'o zombiji valjda još prije Nove godine. No što je, dragi HTV-ovci, s još malo javnog interesa u tom paketu vijesti? Što je s pitanjima o tome pod kojim je uvjetima zaposleno onih tristotinjak novozaposlenih u Ikei? Što je s pitanjima o tome kako će prodor Ikee utjecati na domaće proizvođače namještaja? Što je s investicijama u njihovu proizvodnju i eventualne prodajne prostore? I što zapravo znači mijenjanje zakona o strateškim investicijama? Da će se poticati ona ulaganja zbog kojih će običan Đuro iz Rugvice jednoga dana mirno otići u penziju - ili da će se investiranje olakšati po sistemu naguzi nas sve bez obzira na uvjete?

Nitko na HTV-u nije postavio nijedno takvo pitanje. Jedina kritika u svim sinoćnjim informativnim emisijama svodila se na razočaranje manjim brojem kupaca od onog koji se očekivao na dan otvorenja Ikee. Valjda su se bojali da im netko opet ne kaže kako traže dlaku u jajetu. A to se ipak ne smije u ovom svečanom i pobjedničkom trenutku. Treba prolistati kataloge i ugodno se umotati u jeftinu, ali šarenu posteljinu po koju više ne moramo preko Šentilja.