Na oduševljenje mnogih gledatelja, Ivu Šulentić trenutno gledamo u ovoljetnoj HRT-ovoj emisiji u kojoj je dokazala da u novoj voditeljskoj ulozi suvereno parira velikim, već razvikanim voditeljskim imenima. Simpatična Iva svojom neposrednošću razbija monotoniju emisije te pridonosi živosti i zanimljivosti.

Vodili ste već ljetne emisije poput 'Ljetne slagalice' i 'Šušura', a sada ponovo jednu sličnu. U čemu je u posebnost emisije 'Ritam ljeta'?

Svim emisijama koje ste naveli zajedničko je to da su ljetne i da su teme opuštajuće, razgovori lagani, a prilozi informativni i pitki. 'Ljetna je slagalica' bila poslijepodnevna studijska emisija, 'Šušur' je putovao po Hrvatskoj, a Ivan Vukušić i ja vodili smo emisiju koja se emitirala iz Dubrovnika. 'Ritam ljeta' pak prati ritam cijele zemlje iz studija na Prisavlju, koji je kao ljetna terasa na koju nam dolaze gosti, a vrijedni novinari javljaju se iz gradova i daju informacije o tome što se ondje događa, dok glazbenici sviraju i uživo u studiju i na ulicama gradova. Jako sam se veselila ovoj emisiji jer volim takav tip opuštenih i zabavnih, a opet informativnih emisija u kojima svatko može pronaći ponešto za sebe.

Je li vam bila posebna čast i doživljaj voditi dodjelu nagrade za hit godine Cesarica ili na svaki angažman gledate jednako?

Svakako da mi je bila velika čast voditi prvu dodjelu nagrada za hit godine, Cesaricu, i to u 'najlipšem gradu na svitu', na Prokurativama, pred splitskom publikom i svim vrsnim glazbenicima.

Koja je razlika između vođenja takvog velikog događaja koji ide uživo i, primjerice, emisije 'Garaža'?

'Garaža' je emisija u kojoj smo doma i koju radimo već skoro deset godina. Glazbenici nam rado dolaze, sviraju svoje mini intimne koncerte u našem studiju i kroz kratke razgovore saznajemo što je novo kod njih. Uz to, 'Garaža' se snima unaprijed. Veliki projekti uživo s druge strane iziskuju drugačiju vrstu pripreme i mnoštvo proba, ali svaki projekt nosi svoje i na svima je prisutna velika količina adrenalina.

Zbog čega volite svoj posao?

Ne znam uopće otkud bih počela. Ne mogu, trenutno, zamisliti da radim išta drugo. Svjesna koliko sam sretna što imam priliku raditi s vrhunskim kreativcima, ljudima kojima glava radi sto na sat, genijalnim i profesionalnim ekipama. U ovome poslu upoznajem takve ljude gotovo svakodnevno i učim od njih. Odmalena sam paralelno imala nekoliko izvanškolskih aktivnosti tako da sam naviknuta raditi više stvari odjednom i nikada ne biti na miru. Dan-danas mi to odgovara i jedino takav život mogu zamisliti.

Jeste li zadovoljni svojom karijerom, putom koji ste prošli? Mislite li da ste imali sreće ili da ste se izborili za sebe?

Jesam. Krenula sam kao djevojčica, kada mi nije bilo ni u peti da će mi tada hobi jednog dana biti posao. Svakako sam se izborila za sebe na neki način, trudila sam se i puno radila, ali ništa ne bih mogla sama, bez podrške obitelji prije svega. Zahvalna sam i profesorici hrvatskog jezika u osnovnoj školi, Mirjani Jukić, koja me iz školske dramske skupine i školskih priredbi poslala na audiciju za ZKM. U ZKM-u sam upoznala svoju drugu mamu, kako je danas zovem, Mirjanu Roginu, koja nas je naučila ne samo glumi i govoru, disanju i pokretu, već odnosima s ljudima i prema poslu i obavezama. Vlatka Vorkapić osoba je koja me dovela na televiziju, u moju prvu emisiju 'Zagonetni ulomak', te poučila televizijskim zakonitostima i kamerama. S njom sam imala i prekrasno iskustvo rada na seriji 'Kad zvoni?'. Da ne nabrajam dalje poimence; lista bi bila predugačka, doista sam zahvalna svima s kojima sam imala priliku raditi, učiti, smišljati i proizvoditi, od ekipe u Dječjem program koja nas je istesala pa naovamo, u svim projektima u kojima sam bila. Naravno, bilo je i sreće – biti na pravom mjestu u pravo vrijeme, na audicijama i castinzima, učiti od pravih ljudi, no bez podrške i rada sreća nas ne vodi daleko.

Je li voditeljski posao danas podcijenjen?

Sigurno je više podcijenjen no prije. Televizija je nekada bila jedini takav način informiranja i ljudi koji su radili na njoj bili su vrhunski obrazovani i divno su govorili. No stvari se mijenjaju. Postoji više televizija, ogroman broj programa, a internet, Youtube i ostale društvene mreže uparene s jednostavnim snimanjem i produkcijom videosadržaja u potpunosti su izmijenili igru. U toj hiperprodukciji videosadržaja važno je pronaći nišu i u njoj biti najbolji. Voditelji danas u nekom formatu nisu potrebni, a negdje su nezamjenjivi i posao je zahtjevniji nego ikada, traži svestranost i brzinu, prilagođavanje novim formama i cijeni se više nego prije. Zlatno doba televizije jako mi je romantično, a u ovom dobu – uživam.

Jeste li dolaskom komercijalnih televizija ili pokretanjem njihovih novih televizijskih projekata dobili ponudu za prelazak?

Kao što sam upravo napomenula, projekti danas startaju na sve strane, od komercijalnih televizija do novih formata, i ponude za osobe koje se bave poslom dugo koliko i ja uvijek su u zraku. Ipak, za sada sam vjerna svojoj matičnoj kući.

Sjećate li se nekog svog gafa?

Glupo je reći da su gafovi potrebni kako bi se iz njih naučilo, no naravno da se, kao u svakom poslu, potkrade koja greška. Ako je zapamtimo, veća je šansa da se poslije ne ponovi. Ipak, iako znam da ih je bilo, od verbalnih lapsusa do 'popikavanja', nikako da se sjetim nekog pojedinačnog. Valjda mi je bilo neugodno pa potiskujem. (smijeh)

Kako se inače izvlačite iz neugodnih situacija?

Kako kada! Ovisi o situaciji. Smijehom najčešće.

Po struci ste ekonomistica. Pratite li ikad ekonomska zbivanja, zanimaju li vas takve teme?

Koliko stignem, pratim ekonomska zbivanja. Kako mi to nije primarna okupacija, ne koliko bih htjela. Časopis The Economist svaki mi je tjedan u kasliću, no žao mi je što ne stižem čitati i više. Na Ekonomskom fakultetu i kasnije u poslu uvijek sam bila zainteresirana za marketing, ali kako sazrijevam, makroekonomska pitanja i doticaj politike, ekonomije, tehnologije, pa čak i psihologije, sve me više interesiraju. Nisam uzalud studirala i znanje se mora njegovati, a danas živimo u, po tom pitanju, jako uzbudljivim vremenima.

Biste li se mogli zamisliti kao žena koja ne radi, koja je posao podredila suprugu, djeci, obitelji općenito?

Divim se takvim ženama i apsolutno podupirem svaku ženu koja se odluči na to. Naravno, ako je to njezina odluka, a ne pritisak okoline. Raznovrsnost veseli i pravo je svakog  - bilo muškarca, bilo žene – da podredi svoj život supružniku, djeci i obitelji i na taj način doprinese svojoj obitelji i sebe aktualizira kroz to. Koliko sada mogu procijeniti, to nije put na kojem bih osobno bila najsretnija. Dinamika mog posla, prospekti koje mi karijera otvara i generalno aspiracije koje imam od mene traže da se posvećujem više stvari odjednom i da svaki dan nanovo sama sebi afirmiram, na neki način, svoju samostalnost. Mislim da smo suprug i ja tu vrlo slični i, dok ne sumnjam da ćemo uložiti sve svoje resurse da nam obitelj funkcionira, a već sada nam je obitelj na prvom mjestu, podupiremo jedno drugo u našim ambicijama i izvan obiteljskog gnijezda. Jako je dobar osjećaj kada si dobar sam sa sobom, što god da čovjek odluči i kako god da si posloži život.

Koliko vas je brak uozbiljio, promijenio?

Zezam se da sam 'nova ja' otkako sam se udala, ali, iskreno, kod nas je sve ostalo isto.

Često putujete sa svojim suprugom Igorom Mikloušićem. Koja vam je sljedeća destinacija na koju se spremate? Kako ćete provesti ljeto, gdje ćete uživati?

Odlazim u Pulu na otvaranje Pula film festivala, čemu se iznimno veselim, a pozornicu u Areni dijelit ću sa svojim dragim kolegom Ivanom Vukušićem. Nakon toga kao član hrvatske reprezentacije u letenju balonima na vrući zrak odlazim u Francusku, u kojoj sudjelujemo na najvećem europskom festivalu balona Mondial Air Baloon u Metzu, na kojemu ćemo se, uz ostale ekipe, upisati u Guinnessovu knjigu rekorda po broju balona koji su poletjeli u isto vrijeme, a nakon toga se natječemo na Europskom prvenstvu u gradu Brissacu u dolini Loire. Poslije toga u Dubrovniku u sklopu Ljetnih igara planiram obići izložbu povodom pedesete obljetnice smrti dubrovačkog kolorista Antuna Masle te uživati u Dalmaciji koliko god stignem. Obavezno ću i nekoliko dana provesti na Krku, koji mi je baza otkad znam za sebe i bez kojega niti jedno ljeto nije – ljeto.

Što je za vas idealan izlazak? Koliko tulumarite otkad ste se udali?

Dobra hrana, super glazba, moji ljudi oko mene i ples do iznemoglosti! Udaja nije promijenila taj segment života.