Frontmen i autor pjesama u grupi Vatra zadnjih dana posvećen je promotivnim aktivnostima vezanim uz koncert u Domu sportova 5. travnja, na kojem će uz goste proslaviti dva desetljeća glazbenog stvaralaštva. Uoči koncerta Ivan Dečak je za tportal govorio o dosadašnjoj karijeri grupe, tajni uspjeha, publici, obitelji i nogometu
Na obljetničkom koncertu Vatra će predstaviti publici deseti studijski album 'Nama se nikud ne žuri'. Osim tog koncerta, bend se sprema za sudjelovanje na ovogodišnjem izdanju Ultra Europe 2019! Na Poljudu će od ove godine biti i nova pozornica Worldwide Stage, koja će u tri dana puna elektroničke glazbe ugostiti izvođače iz svjetskih glazbenih središta, a čast da predstavlja Hrvatsku pripala je upravo popularnim Virovitičanima.
Konstantno se svake godine nešto vrti oko Vatre, singl s Massimom polučio je velik uspjeh, stalno ste prisutni, ne mirujete. Sad se spremate za obljetnički koncert. Postoji li doza nervoze, razmišljate li o tome kako će sve ispasti?
Doza nervoze ili, bolje reći, treme uvijek je tu, pred svaki nastup. Sve dok je tako znači da nam je stalo do ovoga čime se bavimo, jer da dođe do ravnodušnosti, trebalo bi se odmah zapitati što nije u redu.
Postoji li posebna priprema za koncerte ili vam je to već postala svakodnevna rutina?
Normalna nam je stvar pred ovakve koncertne nastupe pojačati broj proba i svakako tjedan uoči ovakvog nastupa održati koncert. Prošli tjedan imali smo konstantne probe i na Porinu te nastup u Ljubljani. Jedva čekamo zakoračiti u Dom sportova i proslaviti 20. rođendan benda sa svima koji su dopustili našim pjesmama da uplove u njihove živote.
Mijenja li se s godinama profil publike koja dolazi na vaše koncerte?
Apsolutno. Danas možemo reći da našu glazbu slušaju sve dobne skupine, što smatramo velikom srećom za bend. Nekadašnji klinci, koji su nas otkrili odmah na našim počecima, sada su roditelji koji dolaze na koncerte sa svojim klincima.
Ima li pjesama koje više ne svirate na koncertima i kako uopće odlučujete što više nećete izvoditi?
Set se uvelike promijenio od prvog albuma 'Između nas' iz 1999. godine i desetog 'Sve je tišina', koji, usput rečeno, izlazi 5. travnja i bit će u prodaji na koncertu u Domu sportova. Puno je tu pjesama, a mi smo za rođendanski koncert odlučili složiti svojevrsnu best of listu te kroz nju proći čitavom našom karijerom.
Osim Opće opasnosti, i vi ste kao bend povezani kumstvima, jedni ste drugima šogori te zajedno provodite vrijeme i izvan glazbenog svijeta. Je li i u tome tajna vašeg uspjeha i koliko je za karijeru jedne rock grupe važan odnos među članovima?
Odnos članova i pjesme koje skladaju istovremeno su temelj i krov benda.
Kroz koje ste promjene u glazbenom izričaju prošli ovih godina?
Svoju bismo glazbu, odnosno žanr, svrstali u nesvrstane, tako da na svakom albumu koketiramo sa svime što nam se učini interesantnim u trenutku stvaranja. Ograničiti se samo jednim žanrom i istim instrumentima u 2019. godini za nas bi, u najmanju ruku, bilo dosadno.
Ima li neka pjesma koja vam je najbolja?
Da, svaka sljedeća u koju vjerujemo i iza koje stanemo.
Što slušate? Tko vam se sviđa na domaćoj sceni?
Zbog rupe u ventilacijskom odvodu, a koji spaja stan mojih susjeda Tonija Starešinića i Željke Veverec (Chui i Mangroove) i moj, najčešće slušam njihove kućne sessione i moram ih pohvaliti!
Koji album, koja knjiga, koji film i koja osoba su vas definirali?
Takve se stvari konstantno mijenjaju. Trenutno sam navučen na biografije bendova i čitam biografiju Freddieja Mercuryja 'Somebody to Love', slušam ABBA-u i, kada uhvatim vremena, rado pogledam neki putopisni dokumentarac. No to je trenutna situacija. Već iza ugla čeka me nešto drugo.
Ima li glazba snagu promijeniti svjetonazor ljudi?
Apsolutno, glazba probija granice, ulazi u živote i ponekad čini prava mala čuda. Možda ne globalno, ali na osobnim razinama siguran sam da nosi svoje pobjede.
Mislite li da su glazbenici i umjetnici dužni društveno se angažirati? Postoji li u tom slučaju strah od gubljenja publike?
Dobro je kada mogućnost javnih istupa iskoristiš za dobrobit nečega višeg, skreneš pozornost na određene stvari te tako brže dopreš do javnosti. Smatram da naša publika upravo i očekuje takve stvari od nas.
Jedna ste od rijetkih javnih osoba koja ne voli pokazivati djecu na društvenim mrežama.
Djeci je mjesto u bespućima bezbrižnosti, na zelenim livadama, u mirisnim šumama i na obalama mora, ne na internetu. Ako netko ima potrebu objavljivati slike svoje djece poznatima i nepoznatima, njegova stvar. Osobno sam uglavnom protiv toga.
Pjesmu 'Jantar' posvetili ste djeci. A Nini?
Ma to su naše male tajne. Volim da slušatelj sam stvara svoj film slušajući naše pjesme pa iz tog razloga ne volim otkrivati detalje.
Nogomet je još jedna vaša velika strast. Je li istina to da ste se pokušali okušati i u nogometnoj karijeri?
Bila je to paralelna ljubav sve do 4. razreda srednje škole, a onda sam kopačke okačio o klin, a gitaru stavio na rame. Nogomet je i danas ispušni ventil, pa ga tako zaigram svaki tjedan s dugogodišnjom nogometnom ekipom.
Je li vrijeme za biografiju Vatre?
Čitate nam misli. (smijeh) Marko Podrug, naš dugogodišnji prijatelj i pratitelj Vatre, upravo se uhvatio posla, a sve to kako bismo što veselije proslavili dvadeseti rođendan. Također, snimat ćemo nastup u Domu sportova, audio i video, čisto da nam nije dosadno.