Nekako se čini da je 'stalno' Tvornica u igri, postoji li neka tajna veza? Jeste li pripremili nešto drugačije za dva predstojeća koncerta? Što Tvornica može očekivati od vas i benda, a što vi očekujete od nje?

Tvornica je uvijek pružala odlične tehničke uvjete. Ozvučenje, rasvjeta, backstage i sama pozornica jako su ugodni za nastupe. Posljednji put nastupali smo u Tvornici 2014. godine, nakon toga uslijedio je električni koncert u Domu sportova 2015. te akustik u Lisinskom 2016. godine. Ovoga puta dovodimo oba programa pod isti krov pa tako 19. svibnja nastupamo akustično s gudačima, brass sekcijom, udaraljkama. Bit će nas 20-ak na pozornici, a dan kasnije, 20. svibnja, sviramo električni presjek karijere, jer ipak ove godine slavimo ulazak u punoljetnost, ali i predstavljamo ponešto potpuno novog materijala koji u eter kreće u rujnu ove godine.

Koncertno ste itekako dobro uvježbani, koliko je teško doći do tog stadija u kojem se bend na pozornici može zafrkavati, a da svirački ne dolazi do grešaka?

Greške su dio igre, po meni bitnije je prenijeti energiju na publiku i učiniti vrijeme nastupa kako nama na pozornici, tako i publici ispred nje, svojevrsnim bijegom od stvarnosti i svih problema koje išta donosi. Ako u tih sat i pol, dva publiku za koju nastupaš odvedeš na glazbeno putovanje, onda si uspio, ako pak odsviraš savršeno točan koncert, ne pobudivši kod publike ni trunku emocije - nisi!

Koju vam je vašu pjesmu najomiljenije izvoditi live?

Uvijek je to potpuno nova pjesma koja zapravo tek treba zaživjeti, zanima me iskrena reakcija publike dok prvi put slušaju našu novu pjesmu. Tako ćemo 20. svibnja predstaviti pjesmu 'Sekvoje' i baš nas zanima reakcija.

Utječe li na vas brojnost publike ili vam je svejedno svirate li ispred 20 ili 2000 ljudi? Nakon tolikog iskustva, putovanja, sviranja, bezbroj proba, dogodi li vam se još katkad da imate tremu prije nastupanja?

Trema pred nastup, neovisno o broju ljudi, uvijek je prisutna. Ako treme ikada nestane, bit će to znak da nešto nije uredu. Po meni, trema je pokazatelj da ti je stalo do toga nastupa koji slijedi. Trema me natjera na fokusiranje, ako ste ikada vidjeli pripremu skijaša, dok zatvorenih očiju u svojim mislima jure niz stazu, nekoliko minuta prije stvarnoga spusta, znate o čemu pričam.

Koja vam je radnja najdraža: studio, pozornica ili rad na novim pjesmama?

Zapravo se nadovezuju jedna na drugu. Najsretniji sam kada shvatim da imam novu pjesmu u koju vjerujem. Nakon toga najsretniji sam kada joj svi zajedno udahnemo život na probama i u studiju, a potom kada istu tu pjesmu pjevamo s našom publikom, koja istoj toj pjesmi koju sam, recimo, napisao u tišini svoje radne sobe, širom otvori vrata svojih srca.

Kad prvi put pjesma nastane, izađe iz te vaše radne sobe, možete li prepoznati u toj stvari hit? Možete li među svojim idejama prepoznati one koje su iznad ideja drugih pjesama, one za koje znate da ćete ih svirati do kraja karijere na koncertima?

O tome hoće li koja pjesma biti hit ili shit na kraju dana odlučuje publika. Nama je oduvijek bilo važno pisati pjesme iza kojih stojimo, koliko će neka od njih daleko dogurati, nikada nije bilo na nama da odlučimo, jednostavno pjesma kada krene u eter, postaje svačija ili ničija, vrijeme sve pokaže.

Jeste li zbog slave postali tašti?

Doživio sam da me ljudi zaustave na cesti, nakratko popričaju sa mnom, traže autogram ili fotku, ali slavu još nisam okusio pa vam zapravo nemam odgovor na to pitanje.

Što privatno slušate? Čija vam muzika ne može nikada dosaditi?

Volim istraživati pa u tom kontekstu svako malo upijam glazbu nekog novog izvođača, pritom ne zaboravljajući na bendove ili izvođače na kojima sam odrastao.

Kad niste s bendom i na pozornici, kakav ste suprug i otac?

Trudim se, ali pravi odgovor na to pitanje dale bi ti moje cure.

Uskoro će se obitelj proširiti za još jednog člana. Koliko je vas i partnericu Ninu roditeljstvo zbližilo?

Nina i ja znamo se čitav život, imamo prvu zajedničku fotografiju u vrtiću, kao neki likovi iz Đoletove pjesme. Roditeljstvo je maknulo fokus s nas samih na naše klince i smatram da je to dobro! U međuvremenu i naši najbliži frendovi postali su roditelji, što nas je zapravo sve zbližilo i povezalo te otvorilo jednu potpuno novu dimenziju života.

Kad ste se u životu najviše zabavljali i ludovali?

Zašto bismo o zabavi i ludovanju pričali, pisali ili razmišljali kao o nečemu što je prošlo svršeno vrijeme?

Koliko vam je glazba pomogla da izgradite samopouzdanje?

Samopouzdanje se gradi kroz život, a kako glazba jest moj život, zasigurno je pomogla u izgradnji.

Kako se slažete s kćeri i koliko vam nalikuje?

Povukla je na Ninu, možda čak još više na Nininu mamu, plava kosa, plave oči, još ako bude i visoka, ista ja! (smijeh)

Koje životne vrijednosti ćete se truditi prenijeti/usaditi svojoj djeci?

Grozim se tih 'velikih' izjava o budućnosti. Mislim da se vrijednosti usađuju svakodnevnim osluškivanjem i ulaganjem u djecu.