' Moj stari kad bi se pojavio, onda bi... to su ludila bila što je on radio. Skupio bi me iz škole, onda bi sjeli u Cessnu i onda bi se vozili iznad Triglava, negdje kod Maribora bi me odveo i ne znam što... On se natjecao s njom, nije to on zbog mene. Tako da su se nekako ta natjecanja lomila preko mojih leđa, a nitko nije pitao gdje sam ja, što sam ja', rekao je glumac dodajući kako je njegovom sinu Davidu bilo lakše jer je kroz razvod prošao puno mlađi.

'Ja sam s 18 godina imao sina tako da je tu stvarno dijete imalo dijete. Mi smo bili jako mladi pa smo se vrlo brzo rastali tako da tu veliku krivnju nemam. Žao mi je što mi dijete nije raslo u deliriju ili balonu kako si svi mi zamišljamo, ali između nas nije bilo ratova koji dokazuju meni da sam ja super tip i super tata, i negdje dokazuju njoj. Nego tu uopće nitko nije bio najbitniji, odnosno on je bio najbitniji. Rastava ne treba biti toliko strašna ako ljudi gledaju prvo djecu', rekao je Janko Popović Volarić u razgovoru za pukotine.hr, u kojem su na temu razvoda braka osim Janka Popovića Volarića razgovarali studentica Brina Verdnik, mladi dramaturg Marin Lisjak i psihologinja Valerija Kanđera.

Problem u rastavama je što roditelji previše misle na sebe i svoje situacije, a premalo na djecu, dodao je glumac i priznao da mu je takva situacija iz djetinjstva ostavila male nesigurnosti koje i dan danas vuče za sobom.

'Kad krene stvar biti sebična i kad roditelji misle na sebe, a ne na dijete onda je uvijek problem. Ja sam si sve to što se događalo među njima prebacivao na sebe. Dakle, moj stari bi došao pa bi bio neko vrijeme bio s nama pa bi otišao, a ja sam uvijek mislio da odlazi zbog mene i sljedeći put sam pokušavao biti još bolji pa još bolji, pa još.. To nije moj zadatak, ja moram biti klinac. U tim fazama sam već sve manje i manje bio s ljudima iz razreda, iz osnovne škole. Bio sam sve nesigurniji i nesigurniji i tu krivnju na neki način osjećam stalno, stalno sebe nešto 'šamaram'. Radio sam na tome kad sam bio nešto stariji i osvijestio sam to davno, ali i dalje često osjećam da se krivim. Napravim nešto dobro i kažem si ili ajmo dalje sad, ili ma to je bez veze, trebaš još', iskreno je priznao.

'Nije neka sreća da se dvoje ljudi koji su se voljeli razilaze. Ali to stvarno ne treba biti neka tragedija da se dvoje krivih ljudi raziđu da se zaljube u prave ljude', zaključio je na kraju glumac.