Ono što je Simon Cowell za talent showove diljem svijeta, to je u kulinarsko-televizijskom svijetu Gordon Ramsay iz emisije 'Ramsay's Kitchen Nightmares'. Popularni britanski kuhar gadne jezičine i nezgodnog temperamenta u Americi je i Engleskoj toliko popularan sa svojim postrojavanjem nemarnih vlasnika restorana i njihovih kuhara da na internetu ima svoju vlastitu meme rubriku. 'Svinjetina ti je toliko sirova da još pjeva Hakuna Matata' dreči se Ramsayjevo izbečeno lice na fotografijama. Ili urla: 'Ova ti je juha SUHA!' Serijal je u inozemstvu pobrao silne nagrade i pohvale, kako zbog nemilosrdnog uvida u pozadinski svijet restorana, tako i zbog Ramsayjeve hipermrzovoljne i jezivim temperamentom urešene persone. Naravno, kupcima licence diljem svijeta narasle su zazubice.

Kod nas su za zazubicama najbrže potrčali RTL-ovci i prije pet-šest godina izbacili domaću verziju - 'Jezikovu juhu', u kojoj je Ramsayjevu ulogu tri godine prilično uspješno igrao Stephan Macchi. Nije bio baš takav manijak ko Ramsay, ali je skroz fino isfuravao atmosferu u kojoj se domaćim ugostiteljima (s pravom) nabija osjećaj manje vrijednosti, a činio je to s vibrom nadrkane, zanovijetajuće prznice, u čemu je - možda je to politički nekorektno kazati, ali je jednostavno istina - poseban začin bio francuski naglasak u hrvatskom. Macchi je bio okej, ali onda su se on i RTL razišli, show je dvije godine pauzirao i sinoć se vratio s novim kuharsko-ugostiteljskim mentorom - Davidom Skokom iz Pule.

Po prvoj se epizodi čini da će i Skoko fino uskočiti u ovaj format. Stil mu je, istina, potpuno drugačiji i od Macchijeva i od Ramsayjeva - slabo je okrutan, još manje nepristojan i više zrači jednom sasvim drugom pričom, pričom mladog, mudrog kuhara & frajera. Meso peče, motor jaše, s muzama se dovikuje! Mnogo više baca na junaka i spasitelja negoli na noćnu moru nemarnih ugostitelja. Uzme li se u obzir i to (oprostite mi na seksističkoj objektifikaciji) da je naočit, blago nabildan i istetoviran kao i svi pravovjerni individualci, nema da omane. Oličenje je nove generacije prosvijećenog alfa momka. Čak je u sinoćnjoj emisiji izjavio da čuje kako RIŽA DIŠE  dok se kuha. Što znači da je u tom krasnom tijelu još i mnogo duha. Oprostite mi i na ovoj glupoj rimi. Ponijelo me. Fakat je inspirativan.

Prva je epizoda po svemu ostalom osim po uvođenju drugačije ličnosti mentora bila klasično formatska. Imali smo vlasnika restorana 'Kruge' koji si 'ne da ništa reć', iako mu biznis propada. Imali smo nezadovoljne zaposlenike. Imali smo neke dobre i neke loše stavke s jelovnika. Imali smo blage sukobe među djelatnicima. Imali smo i bezvoljnu mladu kuharicu koja bi radije slijedila svoj san i vinula se u kreativne vode kozmetičarske umjetnosti. Svima je njima David pomogao. Čvrste ruke, mirna glasa i beskompromisnih kriterija, ipak je na kraju pokazao da je najvažnije biti velika srca i širokih grudi. Vlasnikova žena dobila je pećnicu, bezvoljna mlada kuharica plaćeni vizažistički tečaj, a vlasnik preuređenu terasu te zabranu da više ikada išta pokuša s rižom ili će imat posla s Davidovim strogim pogledom te dubokim glasom.

'Jezikova juha' nije osobito zahtjevan, ali je zabavan format, možda jedan od RTL-ovih boljih. Povremeno zna biti iritantan s neprekidnim forsiranjem raznih pop-rock hitova u pzadini, ali rijetke su prilike u kojima bi si gledatelj radije iskopao oko vilicom nego dalje gledao show. Jest, neke scene djeluju namješteno, vlasnici restorana kao da glume karikirano-zlikovačke verzije sebe samih i cijela se preobrazba neuspješnog restorana u mjesto novog i kreativnog poleta nerijetko čini prebajkovitom. No to je televizija. A u moru svega ostalog što nam RTL inače servira kao svoj vrhunski domet, ovo doista i jest takvo.