'Uložio sam novac i vrijeme i napravio kuću sanekim sadržajima. Uzgajam svoje povrće, svaki dan mi je predragocjen', ispričao je Joško Vlašić na gostovanju u HTV-ovoj emisiji 'Zlatna liga'. Među ostalim je otkrio da je Blanka dobila ime po Casablanci, gradu u kojem je njezin otac pobijedio u desetoboju za Jugoslaviju na Mediteranskim igrama u rujnu 1983. godine.

U dugom i zanimljivom razgovoru među ostalim je ispričao što je bilo presudno da Blanka postane atletičarka, a ne košarkašica ili odbojkašica.

'Bilo je presudno zato što smo odvagali situaciju. Smatrali smo da je atletika ljetni sport i da neće smetati školi i što bi joj u aletici mogao više pružiti nego da je odbojkašica. Ona bi zasigurno mogla biti sjajna odbojkašica ili sjajna košarkašica, ali eto tako smo to nekako odlučili. Kad smo krenuli okupio sam gruoun djevojčica i s njima radio na nivou kluba - od skoka u dalj, preskakanja prepona, štafeta i to je bio dosta zanimljivo razdoblje. U jednom trenutku Blanka se polako odvajala i počela skakati u vis i u tom cijelom procesu sam se dogovorio s Bojanom Marinovićem koji je bio zadužen za tehniku tako da se to već u njezinom šesto, sedmom razredu škole definiralo', prisjetio se.

Božu Sušeca je zanimalo kako Joško zna da će Blankin jedno i pol godišnji sin biti visok dva metra.

'Mislim da bi mogao biti 2,10, ogroman je. Ima 17 kilograma, a motoričan je. Sjajno baca loptu, smisleno već. Mama radi s njim, a ja sam više zadužen za starijeg unuka, Nikolinog sina koji plače, nikako ne želi kući nakon što smo proveli pet sati skupa. Radim poligone za njih i imam čitav koncept rada s njima. Uživamo od kopanja krumpira, branja smokava do ljuljanja, pješčanika. Ja sam imao predivno djetinjstvo i želim da svaki trenutak koji provedu sa mnom imaju dio tog djetinjstva jer to je jedini zalog za kreativnost i sretan život', poručio je Joško Vlašić.