Ipak, sinoćnji je biser na programu HTV-a bio dokumentarac prikazan u emisiji 'Pogledi' - 'Plati i ženi' - tragikomična priča o mladićima s Balkana koji bijeg od očajne situacije u svojim državama traže kupovinom braka s Austrijankama. HTV je, doduše, isti dokumentarac prikazao i popodne u emisiji 'Društvena mreža', što blago baca na zaključak da HRT-ovci opet ne znaju što bi s vlastitom isplaniranom shemom, ali ovaj ćemo im put, zbog superzabavnog filma, oprostiti.

U jednom dijelu sinoćnje epizode serijala 'I to je Hrvatska' izvjesna gospođa pred prozorom svojega stana koji gleda na poljudski nogometni stadion govori o tome kako nikada ne bi mijenjala svoj pogled ni za jedan drugi, kako je prođu žmarci kada začuje pjesmu desetaka tisuća navijača te na kraju pokazuje kako s bijelim šalom navija i pjeva na prozoru. Iako u seriji minijatura o zanimljivostima i znamenitostima Hrvatske koju je za HTV snimio Robert Knjaz zasad nije bilo onoliko njegova prepoznatljivog otkačenog humora (ne kažem da ga nije uopće bilo) koliko bih voljela, upravo su takvi prizori ono zbog čega je ova emisija simpatična i šarmantna.

288746,287997,287779,286334

Uobičajeni HTV-ovski modus operandi prilikom snimanja emisija o ljepotama i zanimljivostima Hrvatske naime smrtno je ozbiljan, patetičan i dosadan pa bi, da u snimanju serijala prste nisu imali Knjaz i prijatelji, kako se ova ekipa potpisuje pod svoje djelo, priča o Poljudu zacijelo bila pretjerano podebljana izjavama o legendi, svetinji, arhitektonskom čudu zbog kojih bismo, umjesto interesa i naklonosti, svi spontano razvili vrtoglavicu od kolutanja očima. Knjaz i prijatelji postigli su međutim sasvim suprotan efekt prikazom obične, stvarne žene iz kvarta u kojemu se nalazi stadion o kojemu je bila riječ, a uz informacije o gradnji, visećim komentatorskim kabinama, održavanju stadiona i doživljajima igrača koji su na Poljudu igrali - dobili smo i taj filing da je doista riječ o legendi, ali bez nepotrebne nacional-patetike. Takve su bile i ostale dosad prikazane Knjazove emisijice na HTV-u: simpatične, informativne i s 'junacima iz naše ulice' koji mnogo uvjerljivije govore o ovoj zemlji negoli ozbiljni spikerski glasovi i pomno pripremani hvalospjevi. Jest, Knjaz je uglavnom škrt i blag s kritičkim prikazom onoga čime se bavi, ali to je izgleda i svrha njegovih minijatura - podsjetiti gledatelje zašto vole svoju zemlju čak i onda kada im DRŽAVA za to ne daje baš previše razloga. U tome i uspijeva.

Ipak, zvijezda programske večeri u utorak na prvom programu HTV-a bio je dokumentarac prikazan u sklopu ciklusa 'Pogledi' - 'Plati i ženi' makedonskog redatelja Atanasa Georgieva. Jest da je isti dokumentarac emitiran i u popodnevnoj emisiji 'Društvena mreža' i u večernjim 'Pogledima' te da nije riječ o 'dokumentarcu HTV-ovih autora', kako nam je u obećano u najavama emisije 'Pogledi' pa se stječe dojam da HTV-ovci već sada, ni mjesec dana nakon početka nove sheme, ne znaju zapravo kako bi je adekvatno popunili, ali u slučaju ovoga filma ćemo im oprostiti. Riječ je naime o izuzetno duhovitom, iskrenom i pomalo tragičnom dokumentarcu o nekolicini mladića s Balkana koji od pregoleme 'sreće' koju im je priuštio život u vlastitim domovinama bježe u inozemstvo i ondje pribavljaju sve potrebne dokumente tako što plaćaju austrijskim državljankama da se udaju za njih.

I ovdje, baš kao i u slučaju Knjazovih minijatura o Hrvatskoj, u velikom su luku izbjegnuta visokoparna naukovanja o socioekonomskim faktorima te ostalim fenomenima 'nove Europe', nego je sve to prikazano kroz osobno iskustvo tih mladića i njihovih 'supruga'. Umjesto distanciranih komentara 'stručnjaka za problematiku' pratimo glavnog junaka i njegove poznanike kako na buvljaku kupuju prstenje, kako autor svoju odluku da se oženi strankinjom zbog državljanstva objašnjava svojoj majci i djevojci, a sve je začinjeno dobrom dozom uvrnutih situacija da se na trenutke gleda kao kakva kvalitetna komedija.

Doda li se tome da je večer na HTV-u završila još jednom izvrsnom epizodom serije 'Na terapiji', sinoćnji je program HTV-a, unatoč mračnim vijestima u Dnevniku i dvojbenim programskim odlukama o emitiranju istoga dokumentarca u dvije različite emisije - bio sasvim zgodan i primjeren kvalitetnoj javnoj televiziji. Ponovilo se.