Još od vođenja Opatijskog festivala, 195. godine u paru s Mišom Orlovićem i Helenom Koder na ovamo, nižući brojne hvaljene i uspješne projekte, uključujući i projekt Dore (festivala kojem je ona sama 1995. godine osmislila ime), Ksenija Urličić je obilježila hrvatsko televizijsko novinarstvo.

Dora se rađala pune dvije godine, a sve zapravo počelo 1993. Te se godine u Ljubljani održavalo prednatjecanje za Eurosong na kojem su sudjelovale nove članice Eurovision Broadcasting Uniona. Bila su to ratna vremena, svaka promocija Hrvatske u svijetu bila je više nego dobrodošla. U Opatiji se održala Crovizija, na kojoj su tada pobijedili Putokazi sa skladbom Đorđa Novkovića 'Don't ever cry'.

'Čelična dama' kako su je nazivali, htjela je da natjecanje nosi ime po pjesmi našeg jedinog eurovizijskog pobjednika Rajka Dujmića koji je napisao skladbu 'Tonka, reci cvrčak'. Međutim, prevagnulo je ipak Dora.

Huljić joj je najbolji

Večerašnja Dora prolazi bez nje, a mnogi su komentirali kako se njezino neprisustvo osjeti.

'Zapravo sam vrlo zadovoljna. Čini mi se da je to što sam zamislila i realizirala prije 30 godina, tako da je jubilarno natjecanje u pravom smjeru. To je veliki spektakl kojem je pridonio dobar plasman prošlogodišnjeg pobjednika Baby Lasagne. Insteres glazbenika i izvođača je bio ogorman, vratili su nam se malo jači skladatelji poput Tončija Huljića koji će po mom mišljenju odnijeti pobjedu. Sve je lijepo režirano, tri večeri u Opatiji, Dora se vratila doma, ondje gdje pripada. Puno mladih pjevača pokazali su se kao vrlo dobri. Neke je malo trema oprala, ali to je sasvim normalno dok su iskusniji lijepo odradili svoj posao. Vidi se da je prvu večer režirao Ivan Miladinov. Po meni je jedno falilo malo više rasvjete. Ja vam volim Sanremo i kad sve bliješti pa mi se svjetlosne kreacije recimo, baš ne sviđaju', rekla nam je.