Marin Čilić je skromni mladić koji dolazi iz malenog Međugorja. To je mjesto koje se najviše spominjalo kao mjesto čudesnog Marijina ukazanja, sve dok 2014. godine s 25 godina nije osvojio treći Grand Slam naslov za Hrvatsku. Uslijedili su brojni sportski uspjesi, a danas često ističe kako su mu je obitelj bila velika potpora i da bi bez njih u mlađim danima teško mogao biti uspješan tenisač. Osim vlastitih uspjeha nesebično svoju ljubav i brigu širi na druge te je 2016. godine osnovao svoju Zakladu koja je od tada pomogla brojnoj djeci.

Nedavno je vaša zaklada otvorila natječaj za projekt stipendija za drugu generaciju mladih sportaša i glazbenika koji će, uz tu podršku, lakše stići do ostvarenja svojih snova. Koliko ste zadovoljni dosadašnjim radom Zaklade?

Jest, upravo su završile prijave Zaklade za stipendiranje mladih sportaša i klasičnih glazbenika te donaciju školi za obnovu laboratorija iz prirodnih predmeta.I ove smo godine zaprimili veliki broj prijava, a sad nas čeka najteži dio oko samog odabira stiopendista. Što se tiče dosadašnjeg rada Zaklade, izrazito sam zadovoljan ostvarenim. Jako sam sretan što smo u kratkom periodu od osnivanja uspjeli dotaknuti živote velikog broja djece, više od 1000 njih. Uz sami projekt stipendija koji ste spomenuli, ove godine smo održali i uistinu jedinstven spektakl Gem Set Hrvatska čija sredstva su otišla za izgradnju sportskog multifunkcionalnog igrališta u općini Tordinci koje će uskoro biti sagrađeno. Ostvarili smo i druge zanimljive suradnje. Drugu godinu zaredom smo donacijom pomogli održavanje besplatnog teniskog kampa za djecu u Vukovaru, a u suradnji s ATP Umagom smo omogućili šestorici mališana iz Vukovara da sudjeluju na ATP turniru kao sakupljači loptica. Svi ti projekti čine me uistinu sretnim te sam zadovoljan što se moja dugogodišnja želja, da sustavno kroz rad svoje zaklade pomažem djeci, ostvaruje na ovako uspješan način.

Što su vaši stipendisti uspjeli ostvariti protekle godine?

Djeca su sjajna. Svi odreda postigli su uistinu sjajne rezultate. No ono što oduševljava kod njih nisu samo sjajni rezultati koje postižu, već i pristup koji imaju prema životu, glazbi, sportu, svojoj okolini. Tako je naprimjer jedan stipendist odlučio neiskorišteni dio svoje stipendije ustupiti drugoj stipendistici koja do kraja godine ima još natjecanja na koja mora otići, za što joj trebaju dodatna sredstva. To samo govori o tome koliko su sjajni ljudi, osim što su sjajni sportaši i glazbenici. Mnogi od njih otkrili su nam koliko je ova stipendija, osim samog financijskog dijela podrške, bila motivirajuća za njih. Sama činjenica da netko vjeruje u njih i želi im biti podrška dala im je motivaciju da ostvare još bolje rezultate. Taj njihov feedback čini me posebno ponosnim.

Kako je izgledao vaš put, jeste li imali podršku kroz neke stipendije, financiranje trenera, turnira, putovanja?

Kada sam krenuo trenirati tenis, financijska situacija u mojoj obitelji nije bila idealna. Obitelj nije imala novca, no roditelji su bili odlučni u tome da mi djeca dobijemo podršku koja nam treba za realiziranje naših snova. Tenis je bio moj san, tako da je obitelj prošla kroz puno odricanja da mi se omogući bavljenje onim što volim. Neizmjerno sam im zahvalan na tome i to je upravo želja koja stoji iza moje zaklade - da ja sada pomognem nekoj novoj djeci koja imaju snove, ali im nedostaje potpora da ih realiziraju.

Kakvo je stanje s našim mladim tenisačima/tenisačicama; koga biste izdvojili kao potencijal?

Često treniram s našim juniorima i mogu reći da ih doista ima izvrsnih te se veselim pratiti ih u godinama koje slijede. Na humanitarni turnir Gem Set Hrvatska na Šalati ovo ljeto pozvali smo mladog talentiranog juniora Patrika Jurinu, a koji je opravdao poziv osvojivši ga. Stipendistica Zaklade Antonia Ružić sjajna je mlada tenisačica koja je ove godine osvojila i Nagradu Dražen Petrović za najveću nadu hrvatskog sporta.

Koji je najbolji dio profesionalnog tenisa?

Za mene je to sama igra, mogućnost da se bavim onim što volim. Iako je ponekad samotnjački sport, tenis ti omogućuje da se razvijaš kao osoba i svakodnevno radiš na sebi. Svakodnevni izazovi, pomicanje granica svoga tijela i uma stvari su zbog kojih ga istinski volim. Uostalom, tenis je globalni sport koji se igra u cijelom svijetu. Iako nekad zgusnut raspored turnira i stalna putovanja mogu biti umarajući, ipak su dragocjena jer su mi omogućila da upoznam razne kulture i gradove, a sve to predstavljajući svoju državu u svijetu.

Imate li neki ritual prije svakog meča?

Nemam nikakav poseban ritual koji ponavljam, prije bih rekao da se moj ritual sastoji u samoj pripremi za meč. Prije svakog moram jesti kako bih imao dovoljno energije jer teniski mečevi znaju trajati i do pet sati, zatim idu zagrijavanje, kratak razgovor s trenerom oko taktike, koncentracija i to je to.

Nedavno se bili na promociji knjige Luke Modrića. Jeste li je počeli čitati i kakvi su vam dojmovi?

Tako je, bili smo na promociji knjige i zaista je bilo prekrasno gledati kadrove iz Lukine karijere, čuti riječi velikih nogometnih legendi te vidjeti njegove roditelje i obitelj kako ponosno gledaju sve ono što je postigao. Kao kolega sportaš znam koliko je toga teškoga trebalo proći, beznadnih dana i noći, da bi se došlo do ovakvih uspjeha. Vjerujem da Lukini roditelji, supruga i on sam to najbolje znaju i tim više moraju biti sretni i ponosni na sve što je postigao. A mislim da i mi Hrvati moramo biti ponosni na njegov uspjeh jer je tako zastrašujuće velik, posebno kada ga stavite u kontekst njegova odrastanja i rata. Doista scenarij za knjigu ili film. Počeo sam čitati 'Moju igru', jako mi se sviđa i jedva je čekam završiti.

Je li vrijeme za vašu autobiografiju ili biografiju?

Iskreno, nisam razmišljao o tome. Nekako sam još uvijek u tenisu, svaki dan treniram i radim na vlastitom napretku jednako kao kada sam imao 16, 20 ili 25 godina i uglavnom razmišljam o tome što me još čeka u tenisu. No u životu sam naučio da uzrečica 'nikad ne reci nikad' ima svoju težinu, tako da je možemo primijeniti i na pitanje moje autobiografije.

Ovu godinu ćete posebno pamtiti jer ste doznali da ćete postati tata. Kako se pripremate za tu životnu ulogu?

Kao pravi štreber, već sam nabavio nekoliko knjiga koje sam pripremio kao obvezno štivo prije rođenja djeteta. (smijeh) Ipak, većinu savjeta dobivam od prijatelja i obitelji iako mislim da te nitko ne može potpuno pripremiti na to. Stvarno se jako veselim.

Sinčić stiže u veljači. Biste li voljeli imati veliku obitelj?

I Kristina i ja dolazimo iz velikih obitelji - ona ima dvije sestre i brata, a ja tri brata - tako da smo navikli na to. Naravno da se, kada zamišljamo budućnost, vidimo u velikoj i veseloj obitelji, ali trenutno smo više koncentrirani na prvo dijete koje nam uskoro dolazi i da sve prođe u najboljem redu, a planiranje budućnosti ostavit ćemo za neka druga vremena.

Možete li već sad zamisliti kakav ćete biti kao tata? Hoćete li biti popustljiv i hoće li vas moći vrtjeti oko malog prsta?

Moram priznati da se često uhvatim u razmišljanju kako će to izgledati, kako ću se snaći u ulozi oca, kako ću balansirati autoritet i želju da mu udovoljim… Naravno da me brine i činjenica da ću biti odsutan zbog čestih i dalekih putovanja koja su obvezna u tenisu, ali si neću dopustiti to da nadomještam odsutnost materijalnim stvarima, već sam siguran da ćemo Kristina i ja pronaći najbolji način da provodimo kvalitetno vrijeme zajedno.