Proteklu godinu 'kralj dijaspore', 64-godišnji Mate Bulić itekako će zapamtiti, no ne zbog novih albuma i koncerata, već zbog koronavirusa kojim se zarazio, nakon čega je započela njegova bitka za život
Iako se svim silama trudio zaštititi kako se ne bi zarazio koronavirusom, posebice jer mu je, nakon što mu je zbog karcinoma odstranjen bubreg, bio oslabljen imunitet, krajem prošle godine pjevač Mate Bulić dobio je pozitivan nalaz na covid-19. Nakon toga počela je njegova bitka za život, uslijedili su mjeseci oporavka, prvo u bolnici, potom i kod kuće, a posljedice bolesti osjeća i danas jer još uvijek otežano diše.
vezane vijesti
U velikom intervjuu, koji je dao za Večernji list, 64-godišnji Mate Bulić raspričao se o svemu, a prvo je otkrio kako se trenutno osjeća.
'Polako se vraćam svakodnevnom životu. Kada sam izašao iz bolnice, imao sam štake, kolica i druga pomagala. Praktički sam napola bio invalid', priznao je Bulić i dodao:
'Taj period je ružan san, ružna epoha u mom životu. Šest mjeseci nisam mogao stati ni na jednu nogu. Minuta sjedenja, uz pomoć, naravno, bila mi je pomak. Danas, hvala Bogu, sve sam radim. Obitelj zamolim da je što dalje od mene, u smislu da mi ne pomažu puno. Konačno sam došao u tu poziciju da sam samostalan i sretan sam zbog toga. Sad je to već druga priča.'
Prisjećajući se početka bolesti, rekao je da je imao klasične simptome te da je prvo izgubio njuh, a potom dobio blažu temperaturu. Nakon što mu se stanje počelo pogoršavati nije vodio računa o upali pluća kao posljedici. 'Kada sam došao u radiološki centar, oni su se zaprepastili. Nisu mogli vjerovati da uopće dišem tog trenutka pokraj njih. Odmah su me hospitalizirali i počela je krvava borba. Nisam imao puno uvertire, sve je išlo brzo i automatski. Što se dalje događalo tijekom mog boravka u bolnici, većinom se ne sjećam. Ne bih želio da mi se ovo više ikad ponovi u životu, tako da želim svim ljudima poručiti da vode računa o svom zdravlju i zdravlju ljudi oko sebe.'
Kako je rekao, o njegovu oporavku najviše i najbolje zna supruga Zdravka te je s njihovim kćerima pratila tijek bolesti. 'Bio sam nesposoban razmišljati i gledati i zbog toga se ne mogu sjetiti svega. I sad kada razgovaramo uz ručak, pitam ih sve što me zanima, a one nerado govore o tome. Zato ćemo ostaviti to za bolja vremena, kada potpuno ozdravim. U bolnici sam bio devet mjeseci, počeo sam s laganim vježbama, a 27. kolovoza došao sam doma i od tada sam na kućnoj njezi. Još uvijek imam problema s disanjem, no nadam se da će do proljeća stanje biti puno bolje.'
